Ovi bračni parovi živjeli su kreposnim načinom života, bili su posvećeni hodu u vjeri kroz svoj bračni život te će jednog dana biti priznati kao sveci u Katoličkoj Crkvi.
Kada je riječ o svecima, obično svi pomisle na svećenike, časne sestre i redovnike. Ne spominju se često bračni parovi, s obzirom na to da je malo vjenčanih svetaca koje je Katolička Crkva službeno priznala.
Ipak, to će se vjerojatno promijeniti u sljedećih nekoliko desetljeća, budući da je sve više muškaraca i žena prepoznato po svojim kreposnim vrlinama u življenju sakramenta braka.
Popis od pet bračnih parova koje Katolička crkva razmatra za kanonizaciju, donosi Aleteia.
Blaženici Luigi i Maria Beltrame Quattrocchi
Luigi Beltrame i Marija Corsini zaručili su se na početku 1905. godine i nakon 8 mjeseci sklopili su sakrament braka. Imali su četvero djece, Filippo, Stefania i Cesare, a radost dolaska još jednoga djeteta 1913. ubrzo se pretvorila u zabrinutost.
Liječnici su predložili Mariji da prekine trudnoću zbog velikih zdravstvenih problema koji predstavljaju opasnost kako za život majke, tako i za život djeteta. No, dvoje supružnika, oduvijek vođeni velikom vjerom, odlučili su povjeriti se Gospodinu. Tako je rođena potpuno zdrava njihova kćer Enrichetta.
Tijekom Prvoga svjetskog rata supružnici Quattrocchi potpuno se daju služenju ranjenima i obiteljima koje su u teškoćama. Od 1917. su franjevci trećoredci, ali djeluju također u Talijanskoj izviđačkoj udruzi, zajedno s Enrichettom nose nosila s bolesnicima za Talijansku nacionalnu uniju za prijevoz bolesnika u Lurd i međunarodna svetišta (UNITALSI) te osnivaju oratorij u području Rima Esquilino.
Luigi je surađivao u stvaranju Agencije Orbis za djelovanje u Pokretu kršćanskog preporoda, a Maria je djelovala kao katehistica i organizirala tečajeve priprave za brak.
Luigi i Maria prvi su beatificirani bračni par, a blaženima ih je proglasio sv. papa Ivan Pavao II. 21. listopada 2001. godine u bazilici sv. Petra u Vatikanu.
Sluge Božje Cyprien i Daphrose Rugamba
Prije svoje uspješne glazbene karijere i uspona do slave, Cyprien je poslan u sjemenište. Tijekom vremena koje je tamo proveo izgubio je svoju vjeru, a to je uglavnom bio rezultat otkrivanja spisa određenih egzistencijalnih filozofa koji su pisali protiv učenja Crkve.
Cyprien je bio zaručen za svoju veliku ljubav, Xaverinu Mukahigiro, ali je tragično 1963. godine ubijena. Kako bi prema obitelji ispoštovao zaruke koje je sklopio, Cyprien je oženio Xaverininu sestričnu, Daphrose Mukansanga, mladu ženu s jakom predanošću molitvi.
Cyprien je bio nevjeran u svom braku, imao je izvanbračne veze, pa čak i izvanbračno dijete. Imao je i radikalan prezir i ateizam prema kršćanskoj vjeri svoje žene. To je Daphrosei nanijelo golemu patnju, ali je unatoč muževljevim postupcima čvrsto vjerovala u svetost braka i ostala vjerna svojoj kršćanskoj vjeri.
Tijekom teške bolesti Cyprien je počeo pisati pjesmu o svojoj smrti. U tom trenutku njegovo je srce bilo preplavljeno Duhom Svetim te je povjerovao u postojanje Boga i da ga Bog čeka. U ovom trenutku Cyprien je znao da se to iskustvo dogodilo zahvaljujući vjernim molitvama njegove supruge. To ga je iskustvo dovelo do radikalnog obraćenja u svim aspektima njegova života, a posebno u braku.
Godine 1994. ubijeni su sa šestero od 10 djece u svojoj kući u Kigaliju nakon večernje molitve pred Presvetim Sakramentom. Par se hrabro suprotstavio etničkoj podjeli svoje zemlje. Iako su znali s kakvim se opasnostima Ruanda suočava, Cyprien i Daphrosa hrabro su odabrali ostati u svojoj zemlji vjerni svojoj misiji. Kauza njihove beatifikacije otvorena je u rujnu 2015. godine, stoji na Emmanuel Community.
Sluge Božje Inez i Henry Casolani
Običan par koji je živio normalnim životom na Malti u 20. stoljeću. Prošli su kroz teškoće duge opsade tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč tome, obavljali su svoje svakodnevne poslove uvijek noseći u srcu Presveto Trojstvo i Svetu Obitelj iz Nazareta, kojoj su kasnije posvetili svoju obitelj.
Njihov život je proživljen u dubokoj poniznosti, u duhu mrtvljenja i žrtve, u vjernom obdržavanju nauka Crkve, u poniznosti i nenavezanosti.
Kroz njihov život sijao je njihov jasan cilj: čežnja da budu sjedinjeni s Bogom za svu vječnost. Duhovni testament „Svjedočim o Bogu. U Tebi sam imala svoju zemaljsku radost“, koju je Inez napisala neposredno prije svoje smrti, dokazuje njezino potpuno i doživotno jedinstvo s Bogom.
Henry je dobio izvanredno ozdravljenje od dijabetičke retinopatije po zagovoru blažene s. Marije Adeodate Pisani – svjedoka njegove vjere i pouzdanja u Gospodina.
Unatoč emocionalnoj patnji, Henry i Inez Casolani blagoslovili su svoju jedinu kćer Ceciliju Mary kada je 1964. postala sestra svetog Josipa od ukazanja, stoji na Henry and Inez Cosolani.
Sluge Božje Claude-Toussaint i Marguerite-Marie de la Garaye
Claude-Toussaint i Marguerite-Marie de la Garaye bili su bogat i plemenit par iz 17. do 18. stoljeća koji je svoja sredstva posvetio pomaganju bolesnima. Uspomena na njih ostala je živa u njihovoj rodnoj Bretanji više od 250 godina.
Tijekom svog posjeta Sainte-Anne d’Auray 1996. godine, papa Ivan Pavao II. istaknuo je njihove društvene i karitativne aktivnosti, nazivajući ih „milosrdnim supružnicima“.
Par je bio uključen u brigu o onima koji su bili najpotrebitiji gotovo 50 godina. Dvorac Taden, u kojem su stanovali, pretvorili su u bolnicu, a u preuređenim štalama postavili su 60 kreveta za bolesnike.
Supružnici su svoju službu shvatili ozbiljno, educirali su se u području medicine koristeći svoju imovinu za izgradnju bolničkih odjela i angažirajući stručnjake.
Na te odluke utjecala su dva tužna događaja u njihovim životima. Jednog dana, tijekom lova, Marguerite je pala s konja. Nesreću su pratile ozbiljne zdravstvene komplikacije zbog kojih nije mogla imati djecu. Sedam godina kasnije, na par je utjecala prerana smrt njihovog šurjaka, Josepha de Pontbrianda. Claude i njegova žena odlučili su nakon toga napustiti raskošan život i počeli su služiti siromašnima.
Sluge Božje Karol Wojtyła (stariji) i Emilia rođ. Kaczorowska
Krakovska nadbiskupija 2020. godine otvorila je kauzu za proglašenje svetima Karola Wojtyłe starijeg i Emilije rođene Kaczorowska, roditelja svetog Ivana Pavla II.
Obitelj Wojtyła, predvođena Karolom i Emilijom, predano je živjela svoju vjeru, započinjući svoj dan misom, obroke molitvom, a navečer bi svi slušali oca obitelji dok je čitao Sveto pismo, prenosi IKA.
Njih dvoje su se vjenčali 10. veljače 1906. u crkvi Svetog Petra i Pavla u Krakovu i imali su troje djece: Edmunda (rođen 1906.), Olgu, koja je umrla odmah nakon rođenja i krštenja (1916.) i Karola (rođen 1920.), koji je postao papa. Do 1913. živjeli su u Krowodrzi, a potom su se preselili u Wadowice. Nakon smrti kćeri Olge, Emilia je bila u lošem fizičkom i psihičkom stanju, no unatoč tome odlučila se na novu trudnoću.
Iako su joj liječnici rekli kako je njezina trudnoća rizična, te kako su mali izgledi da će se dijete roditi zdravo, odlučila je nauštrb vlastitog zdravlja roditi dječaka koji će kasnije postati sveti Ivan Pavao II. Devet godina nakon rođenja malenog Karola, Emilia je preminula, što je oca obitelji ostavilo samog da odgaja svojeg sina.
Prije nego što se bilo kakva prijavljena čuda mogu uzeti u obzir, Vatikan će morati potvrditi da su živjeli živote „junačkih vrlina“. Kad to bude potvrđeno, dobit će titulu „časnih“.