Kad je suprugu Pablu rekla za rak, on je ostao smiren i ponudio joj dvije opcije: odmah se vratiti u Španjolsku ili pričekati brod koji je polazio za tri dana. No, ona je jasno dala do znanja da, ako odluče ostati, moraju to prihvatiti smireno, bez dopuštanja da ih preplavi tuga.

Karlo, ne znam što radim ovdje u ovom trenutku, ne znam zašto sam ovdje, ali Bog zna bolje i zato sam ovdje.

„Razumno je bilo pričekati. Tri dana nisu ništa mijenjala a barem smo ih mogli provesti zajedno. Nekoliko puta sam teško progutala knedlu u grlu, ali molila sam Gospodina da nam da snage i još nas više ujedini, u slučaju da nas čekaju teška vremena – kao što se kasnije pokazalo da hoće“, prisjetila se. Pablo je predložio da stanu u Asizu, iako to nije bilo dio njihova prvotnog plana.

Neraspadnuto tijelo Karla Acutisa / Foto: Twitter/Sachin Jose

„Sada znam da to nije bila slučajnost. Sve ima svoje značenje. Providnost Duha Svetoga prosvjetljuje te onda kada to najmanje očekuješ. Tako sam, kada smo posjetili Asiz i crkvu sv. Franje, osjetila prisutnost Gospodina. Znala sam da je ondje, da nas neće napustiti“, prisjetila se Rosique.

U tom je trenutku njezina najveća briga bila što bi njezine kćeri mogle ostati bez majke dok su još tako mlade. Suočena s tom mogućnošću, molila je: „Gospodine, učini to radi njih. Za sebe ne tražim ništa“.

„Nisam tražila ozdravljenje za sebe. Osjećala sam se ispunjeno, s Bogom, sa svime što mi je dao. Ali mislila sam na svoje kćeri, na to da im je potrebna njihova majka. I tada se dogodio neočekivani preokret“, ispričala je.

Gospodine, učini to radi njih. Za sebe ne tražim ništa.

Dok je Rosique razmišljala o svemu tome, Pablo je odjednom primijetio da su trgovine u Asizu pune slika, krunica i sličica s likom bl. Karla Acutisa, mladića za kojeg su jedva čuli u školi svojih kćeri. Znatiželjan, malo je istražio i preko Googlea otkrio, na svoje iznenađenje, da se tijelo blaženika nalazi samo 300 metara dalje.

Rosique je u tom trenutku bila iscrpljena, fizički i emocionalno. Isprva nije htjela otići vidjeti blaženikove posmrtne ostatke, ali njezine su kćeri inzistirale. „Na kraju mislim da je to bio Duh Sveti, ili možda čak i sam Karlo, koji me preko mojih kćeri doveo tamo, jer sama nikada ne bih otišla“, priznala je.

„Otišli smo u baziliku Gospe Snježne, gdje počiva Karlovo tijelo. Ušli smo i našli bočnu lađu u kojoj se nalazio njegov grob. Točno ispred bila je klupa za molitvu. Spustila sam se na nju iscrpljena, u najtežem trenutku našeg života. Molila sam ga za toliko stvari… Ali prije svega za svoje četvero djece. Rekla sam mu: ‘Karlo, ne znam što radim ovdje u ovom trenutku, ne znam zašto sam ovdje, ali Bog zna bolje i zato sam ovdje.’ I tada sam ga zamolila za dvije stvari“, ispričala je.

Rosique je imala priliku napisati svoju nakanu na papirić i ubaciti ga u kutiju predviđenu za molitve. Prvo je zamolila Karla da njezina djeca i mladi u njezinoj obitelji uvijek budu blizu Euharistije, kao što je bio on, jer je znala da mu je to bila najveća ljubav i njegova „autocesta prema nebu“.

Zatim ga je molila da njezina bolest „ne bude previše ozbiljna“.

„Nisam tražila da ozdravim, već samo da ne bude previše teško, kako bih mogla vidjeti svoje kćeri kako odrastaju i biti uz njih tijekom tih godina. Potpuno sam se predala i rekla mu: ‘Karlo, u tvojim sam rukama. Moram te moliti za zagovor jer si me ti doveo ovdje.’“

Na izlasku iz crkve osjetila je neizmjerni duhovni mir. „Kad kažeš: ‘Ovo više nije u mojim rukama, Karlo, ostavljam ti to,’ osjetiš duboko olakšanje“, prisjetila se. No, osim toga, doživjela je i nešto fizičko.

Odjednom se osjećala bolje nego što se osjećala mjesecima. Bol je nestala, a tijelo joj je bilo snažno. „Bio je to nevjerojatan osjećaj blagostanja“, opisala je. I u tom je trenutku shvatila. „Mislim da je to bio Gospodinov zagrljaj, njegova poruka: ‘Budi mirna, nisi sama. Što god se dogodi, nisi sama.’“

Ovo više nije u mojim rukama, Karlo, ostavljam ti to.

U tom je trenutku Rosique znala, bez imalo sumnje, da će ozdraviti.

Povratak u Španjolsku, dijagnoza i ozdravljenje

Po povratku u Španjolsku, Rosique i njezina obitelj pripremili su se za liječničke pretrage i sve što ih je čekalo. Prvi nalazi pokazali su da ima tumor na jajniku. „Bio je vrlo raširen po cijelom abdomenu“, objasnila je. Pogađao je trbušnu maramicu a tumorski čvorovi bili su posvuda. Iako su liječnici potvrdili da nije zahvatio pluća ni mozak, u abdomenu je bio gotovo svugdje.

Dijagnoza je bila jasna: zloćudni i vrlo uznapredovali tumor. María se suočila s teškim zadatkom – morala je obitelji priopćiti da joj liječnici daju između šest mjeseci i godinu dana života. Međutim, nakon prve operacije otkriveno je nešto neočekivano – tumor se nije nalazio na jajniku, već u crvuljku (slijepom crijevu).

Ova nova dijagnoza promijenila je sve, jer iako je rak crvuljka agresivan unutar abdomena, María je objasnila da ima mnogo bolju prognozu. Ne širi se na vitalne organe poput mozga ili pluća, a njegova zloćudnost nije toliko smrtonosna. Unatoč proširenosti tumora, vijest je bila puno ohrabrujuća.

„Kad smo obitelji rekli za dijagnozu, moje su sestre pitale mogu li proširiti vijest kako bi ljudi molili za mene“, prisjetila se. Bez oklijevanja je pristala, i tako je započeo molitveni lanac.

„To je zajedništvo svetih: kada jedna osoba ne može sama, odjednom se cijela Crkva – na zemlji i na nebu – ujedinjuje u molitvi. Bilo je nevjerojatno vidjeti snagu molitve i kako je stigla do različitih dijelova svijeta. Znam da su za mene molili ljudi u mnogim zemljama, čak i oni koji me nikada nisu upoznali“, ispričala je Rosique.

Iste večeri, njezini su roditelji otišli u crkvu pored njihove kuće, gdje svakodnevno pohađaju misu. Zamolili su župnika, oca Leandra, da moli za njihovu kćer. On im je, osim što je obećao moliti, predložio da María sljedećeg dana primi sakrament bolesničkog pomazanja.

„Prilično sam poslušna, pa sam odlučila otići“, rekla je Rosique. Za nju ovaj sakrament ima duboko značenje kada se prima otvorena srca.

U sakristiji o. Leandro započeo je s čitanjem Svetog pisma, a zatim je zamolio María da klekne. „Stavio je ruke na moju glavu i dok sam molila, osjetila sam kao da me sam Gospodin pomazuje. Bio je to trenutak neopisive milosti“, prisjetila se. Potpuno predana, u sebi je molila: „Gospodine, ako si mogao izliječiti hrome, gubavce, ako si obratio prostitutke i grešnike… pa, ako želiš, možeš i mene, zar ne?“

Znate li tko je Karlo Acutis?

Kad su završili i pozdravljali se, njezin je suprug spomenuo da su bili u Italiji. Odjednom, kao da se nečega prisjetio, o. Leandro ih je zamolio da pričekaju. Vratio se s predmetom u ruci i upitao ih: „Znate li tko je Karlo Acutis?“

María i njezin suprug ostali su u šoku. Tada im je svećenik pokazao relikviju drugog reda – komadić tkanine s Karlove odjeće. „Ostavit ću vam ovo dok ne ozdravite“, rekao im je. Od tada je neprestano tražila Karlov zagovor u molitvi za svoje ozdravljenje.

Foto: Lola Rosique/CNA

„Prije nego što su ljudi počeli moliti za nas, moj suprug i ja osjećali smo se kao da stojimo u potpunom mraku, držeći se za ruke, ne znajući kojim putem krenuti. Ali kada su molitve započele, bilo je kao da se pred nama razvija tepih od svjetla, pokazujući nam put. U tom sam trenutku znala, bez ikakve sumnje, da nisam sama, da nisam izgubljena – da smo s Njim“, rekla je Rosique.

Bl. Karlo Acutis danas zauzima posebno mjesto u životu Rosique. „Karlo je kao još jedan član naše obitelji. Govorimo o njemu kao da je ovdje, kao da je s nama u kući“, kaže s osmijehom.

Njezina djeca, suprug i bližnji svakodnevno osjećaju njegovu prisutnost i često ga zazivaju u molitvi. „On je naš zagovornik na nebu, netko tko nas vodi i pomaže nam jačati vjeru. Osjećamo da nas neprestano prati“, dodala je.

Za liječnicu, njezino ozdravljenje nije samo fizičko čudo, već i duhovna preobrazba koja je utjecala na nju, njezinu obitelj i mnoge ljude oko nje. „Najveći dar koji mi je ovo iskustvo donijelo nije samo zdravlje, već i obnovljena vjera – ne samo moja, nego i onih koji su me okruživali.“

Jedna od najvećih promjena u njezinom životu je produbljena ljubav prema Euharistiji. „Sada moj i Pablov dan započinje misom u 7:15 u katedrali u Murciji, moleći za milost da izdržimo dan.“

Sada Evanđelje širi među svojim pacijentima

Vratila se na posao i vjeruje da kroz svoj poziv može dotaknuti mnoge ljude. „Moja misija nije samo profesionalna, već i duhovna: mogu prenositi radost Evanđelja, makar u malim dozama, pacijentima i njihovim obiteljima.“

Karlo je kao još jedan član naše obitelji. Govorimo o njemu kao da je ovdje, kao da je s nama u kući.

Iz svog iskustva naučila je ključnu lekciju: „Gospodin me naučio da ne možemo kontrolirati sve.“ Priznaje da je nekada bila „vrlo kontrolirajuća“ osoba, ali Bog joj je pokazao da „najvažnije stvari ne ovise o meni. Važno je prepustiti se njegovom vodstvu“. „Naučila sam se pouzdati i svoje brige predati Njemu. ‘Gospodine, Ti znaš što je najbolje. Ja se uzdam u Tebe’“, dodala je.