Gostujući na duhovnoj obnovi zajednice “Nanovo rođeni” u Botincu američka zagovarateljica zaštite života meksičkoga podrijetla Patricia Sandoval naglasila je kako se u svijetu trenutno odvija najteži i najveći rat protiv nerođene djece u kojem i otac i majka ubijaju svoje nerođeno dijete. “Svi smo pozvani na zaštitu života i ako smo djeca Blažene Djevice Marije svi smo pozvani na zaštitu nerođene djece jer po Mariji imamo spasenje. Moramo bit hrabri i odvažni u ovim vremenima i ne bojati se braniti male Hrvate koji nemaju svoj glas”, naglasila je.

Prisjećajući sve svog djetinjstva rekla je kako nikada nije znala što znači krepost jer se u njezinoj obitelji nije pričalo o nebeskim stvarima. “Krštena sam u katoličkoj Crkvi, ali nikada nismo molili kao obitelj. Mama se bavila New Age-om, a tijekom pripreme za sakramente naučila sam nešto o Isusu i Mariji. Jako sam zavoljela Boga Oca. I često sam govorila majci da bih napisala pismo Bogu Ocu, ali ne znam kako bih ga poslala u nebo. Mama mi je kupila balon i na mali dio papira sam napisala poruku i zavezala ga za balon i pustila ga da odleti. Vjerovala sam svim srcem da je Bog primio moju molitvu. Nakon prve pričesti prestala sam se obraćati Bogu”, posvjedočila je.

Potom je okupljenima prepričala kako ju je nakon toga majka počela voditi na razna vještičarenja, čitali bi mi iz tarota i iz dlana, a nakon toga su vještice počele dolaziti u njihovu kuću. Pri tom je naglasila kako Isus nikada nije bio Kralj u njihovoj kući. “Dozvoli smo da Sotona uđe u našu kuću”, dodala je.

Nisam znala što je čistoća ili da je moje djevičanstvo dar. Nisam znala da trebam čekati do braka.

U školi se prijavila na seminar Planirano roditeljstvo navodeći kako su ih tamo učili: “o zaštiti spolnih organa, ali ne o zaštiti srca”. “Nikad nisu govorili o ljubavi ili čistoći. Nisam znala što je čistoća ili da je moje djevičanstvo dar. Nisam znala da trebam čekati do braka. Nisam ništa znala o tome. Sjećam se da su govorili o masturbaciji. ‘Djeco, mi preporučujemo masturbaciju jer je zdrava i uklanja tjeskobu.‘ Izopačili su nam misli. Mislila sam da je to istina i da nas uče istinu2, istaknula je.

“Sotona ne može podnijeti čistoću i svakog dana lovi našu čistoću. Svaki dan smo u borbi protiv čistoće. I toga dana u školi industrija pobačaja ukrala je moju čistoću svojim perverzijama i laži. Pričali su da je pobačaja ženino pravo, a ženino tijelo njezina stvar. Muškarac nema pravo sudjelovati ili reći išta protiv pobačaja. Znali su da ako žena počini pobačaj to znači da će počiniti još jedan. Teško da će se zaustaviti na jednom. Sve je to marketing”, dodala je.

Prisjetila se i trenutka kada je njezina majka napustila obitelj zbog demonskog utjecaja New Agea i posvjedočila kako je od tog trenutka njezin život krenuo nizbrdo. “Moj cilj je bio biti netko bitan u svijetu. S devetnaest godina sam upoznala prvog dečka i nažalost nisam više bila djevica. Počeli smo koristiti ‘siguran seks‘, ali to nije uspjelo jer sam ostala trudna. Osjetila sam paniku. Vjerovala sam da će dijete uništiti moje snove. u četvrtom mjesecu trudnoće prijateljice su došle u moju kuću i počele su plakati i tugovati i rekle mi da činim najveću grešku u životu i da nisam spremna biti majka. Iako sam već tada bila majka. Odlučila sam počiniti pobačaj. Kada sam ušla u auto osjećala sam se osramoćeno iako je to legalno u mojoj državi bilo me je sram. Sramila sam se bilo koga pogledati. U toj čekaonici bilo je tridesetak maloljetnica koje su čekale na pobačaj toga dana”, prisjetila se. Potaknuta tim iskustvom istaknula je da živimo u razdoblju gorem od Herodova.

Sramila sam se bilo koga pogledati.

Patricia Sandoval posvjedočila je da ju je doktorica ohrabrivala pri ulasku u operacijsku salu da se ne boji jer je i ona sama počinila pobačaj. “Prošle godine sam učinila dva pobačaja na svojoj kćerki i tebi ću pomoći. Vjerovala sam joj jer sam mislila da je doktor. Lagala mi je da ću imati samo malo krvarenje, ali mi ništa nije rekla o postobortivnom sindromu. Nije mi ništa rekla o mentalnim, emocionalnim problemima i fizičkom problemu u utrobi. Mislila sam da ću izići oslobođena, ali sam izišla vezana lancima. Lagala sam dečku i rekla sam da sam imala spontani pobačaj i u tom trenutku smo svi počeli patiti od postabortivnog sindroma. Imala sam depresiju, loše samopouzdanje, imala sam noćne more s malom djecu, kada bih vidjela malu djecu u javnosti osjećala bih se krivom. Osjećala sam se jako tužno. On je cijelo vrijeme imao noćne more i vidio bi kako mu mala djevojčica prilazi i govori: ‘Oče‘”, prisjetila se.

Patricija je kazala da je nedugo nakon toga ostala trudna iako je koristila kontracepcijske pilule. “Mislila sam da nema potrebe reći da sam trudna niti dečku niti bilo kome drugome, jer sam trudna samo mjesec dana i to je ionako samo nakupina tkiva. Ovaj put sam išla u kliniku Planned Parenthood jer nisam mogla ići u istu kao prije šest mjeseci. Kada sam osjetila da usisavaju iz mene dijete čula sam da netko plješće. Doktorica mi je pljeskala i rekla da sam najbolja pacijentica koju je ikada imala. Rekla mi je da činim najbolju stvar u svojem životu”, prisjetila se Patricija te dodala kako nakon toga počela unutar sebe osjećati prazninu te da si je željela oduzeti život.

Kada sam osjetila da usisavaju iz mene dijete čula sam da netko plješće. Doktorica mi je pljeskala i rekla da sam najbolja pacijentica koju je ikada imala.

Posvjedočila je da je ponovno nakon šest mjeseci zatrudnjela treći put te da je to “plan klinike Planned Parnthood jer daju mladima najgoru kontracepciju iz razloga što žele više pobačaja”. “Ovaj put sam odlučila reći dečku istinu i prisiliti ga da ode sa mnom na pobačaj jer nisam željela biti jedini negativac u ovom filmu. On nije želio pobaciti dijete. Pobjesnila sam i rekla da je to moje tijelo i moj izbor. Rekla sam da je to moj izbor i da nema nikakvih prava. A zapravo sam mu ubila očinstvo. Uspjela sam ga uvjeriti i otišao je sa mnom na pobačaj. Taj pobačaj ga je jako bolio i nije ga mogao prihvatiti. Oduzela sam mu pravo da postane otac. Tijekom pobačaja plakao je, nije mogao to prihvatiti. Pomislila sam što bi tek rekao da zna da je ovo treći pobačaj. Nakon tjedan dana sam ga ostavila. Nisam ga više mogla podnijeti”, rekla je.

“Nakon svakog pobačaja moje srce je bilo sve više kameno. I nakon svakog pobačaja žena umre u svom srcu”, dodala je.

“Tražila sam da me zaposle u klinici Planned Parenthood kao dvojezičnu medicinsku suradnicu i smjesta sam dobila posao iako nisam imala nikakvog medicinskog iskustva. Dali su mi posao kao ilegalna medicinska sestra bez bilo kakvih potvrda ili škola. Trebala sam asistirati doktoru koji čini pobačaj. Ta klinika je radila pedeset pobačaja tjedno, 25 srijedom i 25 petkom, a većina njihovih klijentica bile su latinoameričkog ili afričko-američkog podrijetla. Rekli su mi da će moja iskustva pomoći djevojkama da ih ohrabre. Prvoga dana na poslu, nadređena mi je rekla: ‘Moraš napraviti sve što je u tvojoj moći kako bi uvjerila te djevojke da pobace. Ako su prestrašene ili žele otići, ispričaj im da si i ti napravila pobačaj, a ako ne dođu na pobačaj ti možeš ostati bez posla. Ako vidiš da plaču to je jer žele nešto više. Ovdje ne postoji nijedna druga opcija nego pobačaj. Moraš ignorirati njihove suze. Nikad nemoj gledati ženu u oči. I zapamti nema drugih opcija osim pobačaja. Nikada ne spominji riječ beba, on, ona, majka ili otac. Koristi riječ ‘to‘ ili‘ nakupina tkiva‘, ne koristi ni riječ fetus, jer ta riječ čak daje privid ljudskog dostojanstva. Prema njihovoj djeci se moraš odnositi kao da su to stvari. Zaslon uvijek mora biti okrenut prema doktoru i djevojka nikada ne smije vidjeti ekran. Bilo mi je malo čudno, bila sam zbunjena. Kada sam savjetovala trinaestogodišnjakinju mislila sam da sam ju savjetovala za dobru stvar”, istaknula je Patricija Sandoval.

Nikad nemoj gledati ženu u oči. I zapamti nema drugih opcija osim pobačaja Nikada ne spominji riječ beba, on, ona, majka ili otac. 

Nastavila je: “Nakon nekoliko dana prvi put sam asistirala liječniku pri pobačaju. Nadređena me ponovno upozorila: ‘Patricija, nikada ne smiješ otkriti što se događa u ovoj stražnjoj sobi. Ne smiješ reći majci ili ocu da njihovo dijete bacamo u smeće.‘ Nisam znala o čemu govori. Uzela sam ruku prve pacijentice koja je imala samo petnaest godina te je neutješno plakala. Gledala sam kako doktor uzima instrumente i započinje pobačaj. Rekao mi je da je vrijeme novac i da moram cijelo vrijeme biti na nogama. Kada sam stajala iza njega vidjela sam kao da mi se veo raskinuo pred očima i kao da sam mogla jasno vidjeti pobačaj. Tijekom svojih sam se blokirala i nisam ništa htjela gledati. Vidjela sam dugačku iglu s anestezijom i sedam injekcija i da ne osjeti pobačaj. Uzima vrh usisivača, a vrh je kao oštro koplje. Započeo je pobačaj tako što je probio njezinu utrobu. Shvatila sam da on ne vidi što radi i nije mi bilo jasno kako zna da ne oštećuje njezinu maternicu. Sve to izgleda jako nasilno i pobačaj je jako nasilan. Budući da je izgledalo jako opasno mislila sam da će izvući instrument i prekinuti, ali nije mogao jer ako bi bilo koji komadić tijela ostao unutra rezultira infekcijom i ona može umrijeti. Mnoge žene umru i kad mali komadići ostanu unutra. Mora sve biti vani.

Uzela sam vreću na koju je spojen taj usisavač. Kolegica me odvela u skrivenu sobu koja je izvan klinike. Rekla je da zatvorim vrata jer ako ta djevojka ode u WC i vidi što radimo možemo biti tuženi. Ispred mene je bila staklena posuda i ja sam trebala istresti sve u to. Pobačaj ima jedan miris i na što me prvo podsjeća je smrt. Pincetom je izvadila ruku i rekla je ovo je dio broj jedan i moramo izvući pet dijelova da bismo mogli reći da je pobačaj izvršen. Prva stvar koju sam shvatila jest da je na vrhovima prstiju bio njihov otisak prsta. Iznutra sam počela vrištati jer otisci prsta nas identificiraju kao identičnu osobu, čini nas posebnim i drugačijim. Broj dva je bila druga ruka, broj tri je bila noga. Mogla sam vidjela otisak noge. Potom je izvadila djetetovu glavu. To dijeta je imalo oči, uši i nos, ali imalo je usta otvorena kao da je počelo vrištati, ali to dijete se nije moglo obraniti i samo nebesa su mogla čuti taj vrisak i plač.”

Prva stvar koju sam shvatila jest da je na vrhovima prstiju bio njihov otisak prsta. Iznutra sam počela vrištati jer otisci prsta nas identificiraju kao identičnu osobu, čini nas posebnim i drugačijim.

To potresno iskustvo pomoglo joj je da shvati da nije pobacila tri nakupine tkiva, nego troje svoje vlastite djece bez da je znala. “Cijeli dan je na poslu izgledao kao korak da odem u pakao. To je čisti holokaust. I na kraju dana to je tridesetero djece u kantini za smeće. Shvatila sam da ova industrija ne brine o djeci ni o ženama”, istaknula je.

“Da je svijet čist i u čistoći, pobačaj ne bi postojao. Jako je tužno da ta nevina djeca moraju platiti visoku cijenu svojim životima. Na kraju dana stavljeni su u zamrzivač i pretvoreni su u blokove leda i svaki tjedan dođe jedna tvrtka koja ih odveze u kontejnere smeća jer ako ih bacimo iza klinike majka bi mogla naići na svoje mrtvo dijete u smeću. Nisam mogla prisustvovati pobačaju blizanaca u šestom mjesecu trudnoće. Otišla sam prestrašena. Nisam znala tko je Bog. Bol je u mom srcu bila toliko velika da sam se okrenula kokainu koji bi na tren ublažio moj bol. Postala sam ovisnica o drogi i ubrzo sam izgubila sve, izgubila sam svoju dušu. Živjela sam kao beskućnik i ovisnica o drogama na ulicama Kalifornije. Osjećala sam se kao ubojica. Kao smeće. Svu sam si kosu iščupala i kada sam se pogledala u ogledalo mogla sam vidjeti samo smrt. Pitala sam se što se dogodilo toj maloj princezi koja je bila voljena i imala puno prijatelja te htjela postati nešto”, prisjetila sam se.

Prisjetila se kada je po prvi puta zaplakala nakon dugo vremena i tada se prisjetila događaja kada bi se nakon župne kateheze vraćala kući pisala bi ljubavne poruke Bogu i poslala bi poruke Bogu balonom i dodala je: “Kada mi se to sjećanje vratilo prvi puta u životu osjetila sam prisutnost Boga Oca. Osjetila sam kao da s nebesa gleda na mene i na moju dušu sa žalošću. I znala sam da nije sve izgubljeno. Pogledala sam u nebo nakon dugo godina i počela vrištati Bogu: ‘Ne poznajem te, ali znam da postojiš. nemam svoju obitelj, Nemam nikoga, dao si mi prekrasno djetinjstvo, a ja sam uništila svoj život zbog izbora kojeg sam donijela. Želim te tražiti oprost‘. Nije prošla ni minuta mlada konobarica je istrčala iz restorana nasmiješila mi se zagrlila me s leđa i rekla: ‘Isus te voli.‘ Vidjela sam te kako plačeš na ulici i počela sam moliti za tebe i Bog mi je rekao da ti kažem da ‘čak ako te i otac i majka zaborave on te nikada neće ostaviti i bit će s tobom do kraja vremena i sve što si učinila oprašta ti jer Isus je Kralj milosrđa‘. Odvela me je nazad gdje je moj otac živio. Bila sam jako uplašena i mislila sam da će se ljuti na mene. Kada je otvorio vrata vidio je svoju princezu krhka bez kose i počeo je plakati i shvatila sam koliku sam mu bol izazvala”.

Nije prošla ni minuta mlada konobarica je istrčala iz restorana nasmiješila mi se zagrlila me s leđa i rekla: ‘Isus te voli.‘

Naglasila je kako joj se majka obratila i prestala baviti vjestičarenjem te se okrenula molitvi. “Bez molitve moje majke ne bih se uspjela promijeniti”, dodala je.

Ono što je posebno naglasila jest da je pobačaj jako ružan i jako neugodan i dodala: “To je najveća rana na srcu Blažene Djevice Marije. I ne možemo okrenuti pogled od toga. Moramo znati i čuti istinu”.

“molim vas nemojte sumnjati u svoje molitve. Bog je vjeran. On sam želio je biti rođen od Djevice i imati majku koja moli za njega. Bog sam ne treba zagovor. On nam je ostavio svoju Majku da bude naša najveća zagovornica. Majka me odvela na ispovijedi i bilo je zbog snage sakramenata zbog kojih me Bog ozdravio. Nisam si mogla oprostiti pobačaje jer sam svojim očima vidjela da su moja djeca završila u kanti za smeće. Otišla sam na duhovnu obnovu za iscijeljene rana od pobačaja i u subotu navečer Bog mmi je dao dar da vidim svojih troje pobačane djece. Kada sam ih vidjela počeli su vrištati: ‘Mama. mama, volimo te i molimo te za tvoje obraćenje‘”, rekla je.

Cijelo svjedočanstvo poslušajte ovdje: