Priče o ljudima koji herojski pate me impresioniraju, ali i plaše, donosi Aleteia. Postajem uplašen da nikad ne bih mogao biti tako hrabar.

Jeste li se zapitali biste li, na primjer, riskirali sve da sakrijete Židova od nacista ili biste li umrli u plinskoj komori poput Maximiliana Kolbea da zaštitite nekog drugog?

Stvarno volim svoj lagani život bez boli. Kad mi je najgori dio dana kada ponestane kave u uredu, znam da živim iznimno ugodno. Tjera me da se zapitam od čega sam doista napravljen i posjedujem li doista karakter i snagu za koje mislim (nadam se?) da posjedujem. Što ako bismo ti i ja izgubili sve? Kako bismo odgovorili?

Suočavanje s traumom zapravo potiče osobni razvoj i stvara pozitivne životne promjene.

Postoji psihološki fenomen poznat kao “posttraumatski rast“, što znači da je patnja ponekad dobra za nas. Suočavanje s traumom zapravo potiče osobni razvoj i stvara pozitivne životne promjene. To znači da živjeti lakim životom nije uvijek najbolja situacija u kojoj se možemo naći.

Heroji se stvaraju samo u izazovnim okolnostima, a kvalitete koje pokazuju mogu se stvoriti samo patnjom.

Pokojna Majka Marija Angelica od Navještenja, osnivačica Vječne svjetske televizijske mreže, objasnila je to iz duhovne perspektive, pišući: “Svaka bol koju podnosimo s ljubavlju, svaki križ nošen s rezignacijom, koristi svakom muškarcu, ženi i djetetu…” Ona dalje kaže da patnja donosi iscjeljenje i stvara unutarnji rast. 

Svaka bol koju podnosimo s ljubavlju, svaki križ nošen s rezignacijom, koristi svakom muškarcu, ženi i djetetu…

Iako možda nije tako zdravo priželjkivati ​​patnju izravno sebi ili je tražiti, može biti ohrabrujuće čitati o primjerima kako se drugi, osobito naizgled obični ljudi poput nas, nisu prepustili strahu, već su postali jači kroz patnju. Možda i te kvalitete leže skrivene u nama i samo čekaju da budu otkrivene.