Živimo u svijetu koja bježi od svake moguće patnje. Naša kultura ne želi križ. Želi moć farizeja, Cezara, Pilata i Heroda. Udobnost i sigurnost koje svijet nudi su laž. Prava sloboda leži u hodu križnog puta s našim Gospodinom.
Ranije ovog tjedna sjedila sam sa svojom dugogodišnjom prijateljicom koja je provela mjesece prolazeći kroz svaku vrstu agonije koja se može zamisliti dok je njezin suprug bio podvrgnut liječenju od raka, a zatim je dobio komplikaciju za komplikacijom. Dok pišem, on je još uvijek na intenzivnoj njezi nakon posljednje operacije. Unatoč tome koliko su stvari trenutno teške, pogledala sam je i rekla joj da će iz ovoga izaći jača. Da će to Gospodin iskoristiti da nju i muža učini svetijima. Ova će bolest biti na veću slavu Božju, na koju smo se podsjetili prije dvije nedjelje uskrsnućem Lazara, piše Constance T. Hull s katoličkog portala Catholic Exchange.
U trenucima poput ovoga kroz koje ona prolazi, teško je zapravo povjerovati ovu istinu. Jedini razlog zašto to mogu reći je zato što sam bila tamo. Spavala sam na odjelu intenzivne njege pored svog bolesnog muža pitajući se hoće li umrijeti. Poznajem agoniju gubitka čak petero beba. Tuga koja me svaki put tako duboko zarezala da nisam mislila da ću se oporaviti. Moji prijatelji su u ranim 50-ima i doživljavaju stvari za koje su mislili da će doći mnogo kasnije u životu.
Pred nama je još dug put na putu do svetosti, ali ne bismo bili tu gdje jesmo danas da nismo patili onoliko koliko smo patili u naših gotovo 14 godina braka.
Samo zato što sam duboko i dugo patila znam da su riječi koje sam rekla prijateljici istinite. I suprug i ja smo zahvalni na njegovoj bolesti. Možda zvuči čudno, ali promijenila nam je živote. Gospodin ga je koristio da nas približi sebi, da nas očisti od određenih grijeha i da nas preobrazi. Pred nama je još dug put na putu do svetosti, ali ne bismo bili tu gdje jesmo danas da nismo patili onoliko koliko smo patili u naših gotovo 14 godina braka.
Patnja se preobražava kroz Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Vazmeno otajstvo nam pokazuje da bol i patnja vode otkupljenju. U našem palom stanju, grijeh i patnja su dio našeg svakodnevnog života. Krist je ušao u svijet i smrt kako bi nas spasio i On također preobražava naše patnje kada je ujedinjen sa Njegovom.
Živimo u kulturi koja bježi od svake moguće patnje. Naša kultura ne želi križ. Želi moć farizeja, Cezara, Pilata i Heroda. Udobnost i sigurnost koje svijet nudi su laž. Prava sloboda leži u hodu križnog puta s našim Gospodinom. Svi patimo. Naposljetku je važno kako patimo. Ne postoji razina moći ili udobnosti koja će nas zaštititi od neizbježne patnje.
On zna da će naši vlastiti neuspjesi, grijesi, izdaje i nevjernost Njemu biti otkupljeni i biti na Njegovu veću slavu ako mu se vratimo raskajana srca.
Gospodin iznutra pati zbog ove stvarnosti. On zna što će doći, a ipak, On odlučuje patiti u ljubavi i podnijeti napuštenost od strane ovih ljudi. On nam pokazuje kako trpjeti nutarnja stradanja kada nas izdaju, odbace ili napuste oni koji su nam najbliži. Naša spremnost na unutarnju patnju može postati sredstvo kojim Gospodin spašava izgubljene ljude u našim životima.
Kako? On uvijek želi spasenje duša. Znao je da će se ti ljudi – osim Jude – pokajati i bili su duboko ožalošćeni zbog vlastitih izdaja i napuštanja Njega. Znao je da će ih Njegova patnja otkupiti i donijeti Njegov slavni plan za svijet i u njihovim životima. Isto vrijedi i za nas. On zna da će naši vlastiti neuspjesi, grijesi, izdaje i nevjernost Njemu biti otkupljeni i biti na Njegovu veću slavu ako mu se vratimo raskajana srca. On želi izliti svoje milosrđe na nas, stoga želi podnijeti naše grijehe i napuštenost kako bi nas još više privukao k sebi. Isto vrijedi i za one koji nas povrijede ako u njihovo ime ujedinimo svoje patnje s Njegovima. Naša spremnost na patnju može biti sredstvo kojim ih Gospodin spašava.
Uvijek iznova kroz pripovijesti o muci, Gospodin nam pokazuje kako dobro trpjeti i vjerovati u nadu da će On donijeti dobrotu i svoj slavni plan u našim životima. On nam pokazuje kako izdržati ove trenutke tjeskobe učeći nas da sve prepustimo Očevoj volji. Moliti da kalež prođe, ali ako ne može zagrliti ga. Ne možemo nikako znati kakvo dobro Gospodin na kraju sprema, ali se možemo pouzdati u Njegov plan. Što se više predajemo, to veće djelo koje On može učiniti u nama i onima oko nas.
Njegovo raspeće Njegov je veliki izljev ljubavi na svijet. To je kada gledamo u Njega koga smo proboli.
Dok podnosi izdaju od svog vlastitog naroda i stoji pred Velikim vijećem, Pilatom, Herodom i svjetinom, On pokazuje moć šutnje pred nepravdom, kao i nezamislivom tjelesnom, emocionalnom, psihološkom i duhovnom patnjom. On ne uzvraća pokazivanjem moći i snage. On se predaje spoznaji da se volja Njegovog Oca ispunjava. Isto vrijedi i za naše živote kada nas ljudi krivo razumiju, izdaju, odbacuju, progone i nanose štetu. Istina je kad nas tjelesne bolesti i bolovi dovedu do samih granica snaga. Gospodin je proslavljen kada sjedinimo svoje patnje s Njegovim.
Njegovo raspeće Njegov je veliki izljev ljubavi na svijet. To je kada gledamo u Njega koga smo proboli. Skloni smo odvratiti pogled od agonije drugih, ali ako to učinimo, propuštamo priliku vidjeti Isusa u njima i raditi u njima.
Gospodin koji nam se daje kao prava hrana i pravo piće na Posljednjoj večeri i koji je za nas bio bičevan i razapet, došao je u bolničku sobu moga prijatelja preko svećenika i preko mog muža i mene noseći mu svetu pričest cijelo vrijeme. njegovih mjeseci liječenja. U raspeću mog prijatelja, Gospodin se dao da ga ojača, nahrani i posveti. Gospodin nas toliko ljubi da dolazi boraviti u nama kao živi Svetohranište na svakoj misi, ali na snažan način u našim nevoljama kada smo duboko ujedinjeni s Njegovom patnjom i preobraženi na načine za koje nikada nismo mislili da su mogući.
U ovom trenutku može se činiti nemogućim da će naše patnje rezultirati velikim dobrom. Kad patnja bude na vrhuncu, riječi koje sam izgovorio svom prijatelju svijetu će izgledati glupo. To je zato što je križ ludost za pali svijet izgubljen u grijehu koji izbjegava patnju pod svaku cijenu. Znamo da je križ moć. Sveto trodnevlje nas svake godine – i svake mise – podsjeća da Gospodin donosi ogromna dobra, spašava duše i ostvaruje svoj slavni plan upravo ulaskom u patnju.