Molim vas, ne zaboravite ovo: Josip danas štiti Crkvu. Papa Franjo u srijedu posvećuje opću audijenciju razmišljanjima o svetom Josipu. Dana 24. studenog razmatrao je Josipovu ulogu u povijesti spasenja i u našoj vlastitoj povijesti, piše Aleteia.

Papa je primijetio kako Matej i Luka pružaju rodoslovlje Isusa, koje uključuje Josipa. Tako vidimo da je Josip, “naizgled marginalan, diskretan i u pozadini, zapravo središnji element u povijesti spasenja.” On je čuvar Isusa i Marije, a time i čuvar Crkve, čuvar svakoga od nas.

Tako u svetom Josipu svatko može pronaći čovjeka koji ostaje neprimijećen, čovjeka svakodnevne prisutnosti, diskretne i skrivene prisutnosti, zagovornika, oslonca i vodiča u teškoćama.

Ovdje je cijeli tekst Papine kateheze:

Prošle srijede započeli smo ciklus kateheza o svetom Josipu – njemu posvećena godina bliži se kraju. Danas ćemo nastaviti ovo putovanje, usredotočujući se na njegovu ulogu u povijesti spasenja.

Isus je u evanđeljima označen kao “Josipov sin” (Lk 3,23, 4,22; Iv 1,45; 6,42) i “tesarov sin” (Mt 13,55; Mk 6,3). Pripovijedajući o Isusovu djetinjstvu, evanđelisti Matej i Luka posvećuju prostor ulozi Josipa. Obojica sastavljaju “rodoslovlje” kako bi istaknuli Isusovu povijesnost. Obraćajući se prije svega judeokršćanima, Matej polazi od Abrahama i završava kod Josipa, definiranog kao “muž Marije, od koje se rodio Isus, koji se zove Krist” (1,16). Luka se, s druge strane, vraća sve do Adama, počevši izravno s Isusom, koji je “bio Josipov sin”, ali precizira: “kako se pretpostavljalo” (3,23).

Stoga oba evanđelista Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego u svakom slučaju kao potpunog oca Isusa. Po njemu Isus ispunjava povijest saveza i spasenja između Boga i čovječanstva. Za Mateja ova povijest počinje s Abrahamom; za Luku, sa samim podrijetlom čovječanstva, odnosno s Adamom.

Oba evanđelista Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego u svakom slučaju kao potpunog oca Isusa. Po njemu Isus ispunjava povijest saveza i spasenja između Boga i čovječanstva.

Evanđelist Matej pomaže nam razumjeti da je Josipova osoba, iako naizgled marginalna, diskretna i u pozadini, zapravo središnji element u povijesti spasenja. Josip živi svoju ulogu, a da nikada ne želi preuzeti scenu. Ako razmislimo o tome, “Naši životi su istkani i održavani od strane običnih ljudi, ljudi često zanemarenih. Ljudi koji se ne pojavljuju u novinskim i časopisnim naslovima. … Koliko očeva, majki, baka i djedova i učitelja pokazuje našoj djeci, na male načine i na svakodnevne načine, kako prihvatiti i nositi se s krizom prilagođavajući svoje rutine, gledajući naprijed i potičući prakticiranje molitve. Koliko ih se moli, žrtvuje i zagovara za dobro svih” (Apostolsko pismo Patris corde, 1).

Tako u svetom Josipu svatko može pronaći čovjeka koji ostaje neprimijećen, čovjeka svakodnevne prisutnosti, diskretne i skrivene prisutnosti, zagovornika, oslonca i vodiča u teškoćama. Podsjeća nas da su svi oni koji su naizgled skriveni ili u “drugom redu” bez premca protagonisti u povijesti spasenja. Svijetu su potrebni ti muškarci i žene: muškarci i žene u drugom redu, ali koji podržavaju razvoj našeg života, svakoga od nas, i koji nas molitvom, svojim primjerom, svojim učenjem, podupiru na putu. života.

… on radi, sada kada je na nebu, i nastavlja biti čuvar …

U Evanđelju po Luki Josip se pojavljuje kao Isusov i Marijin čuvar. I iz tog razloga, on je i „Čuvar Crkve“: ali, ako je bio skrbnik Isusa i Marije, on radi, sada kada je na nebu, i nastavlja biti čuvar, u ovom slučaju Crkva, jer Crkva je nastavak Tijela Kristova u povijesti, kao što se Marijino majčinstvo odražava u majčinstvu Crkve. U svojoj kontinuiranoj zaštiti Crkve – molim vas, ne zaboravite ovo: Josip danas štiti Crkvu – i nastavljajući štititi Crkvu, nastavlja štititi dijete i njegovu majku” (, 5). Ovaj aspekt Josipova skrbništva je sjajan odgovor na priču o Postanku. Kad Bog traži od Kajina odgovor o Abelu, on je odgovorio: “Jesam li ja čuvar svoga brata?” (4,9). Josip nam svojim životom kao da nam želi poručiti da smo uvijek pozvani osjećati da smo čuvari naše braće i sestara, čuvari onih koji su nam bliski, onih koje nam Gospodin povjerava kroz mnoge okolnosti. Život.

Društvo kao što je naše, koje je definirano kao “tekuće”, jer se čini da nema konzistentnost. Doista, Evanđelje nam govori o Isusovom rodoslovlju, ne samo iz teološkog razloga, već i da bi podsjetilo svakoga od nas da su naši životi sastavljeni od spona koje nas prethode i prate. Sin Božji izabrao je doći na svijet takvim vezama, putem povijesti: nije sišao na svijet magijom, ne. Krenuo je povijesnim putem kojim svi idemo.

Doista, Evanđelje nam govori o Isusovom rodoslovlju, ne samo iz teološkog razloga, već i da bi podsjetio svakoga od nas da su naši životi sastavljeni od spona koje nas prethode i prate.

Draga braćo i sestre, mislim na mnoge ljude kojima je teško pronaći smislene veze u svojim životima, i zbog toga se bore, osjećaju se sami, nedostaje im snage i hrabrosti da nastave dalje. Završio bih molitvom da im, i svima nama, pomognem da u svetom Josipu nađemo saveznika, prijatelja i oslonac.

Sveti Josipe,
ti koji si čuvao vezu s Marijom i Isusom,
pomozi nam da brinemo o odnosima u našim životima.
Neka nitko ne doživi taj osjećaj napuštenosti
koja dolazi od samoće.
Neka se svatko od nas pomiri sa svojom poviješću,
s onima koji su otišli prije,
i prepoznati čak i u učinjenim greškama
put kojim je providnost probila put,
a zlo nije imalo posljednju riječ.
Pokaži se kao prijatelj onima koji se najviše bore,
i dok si podržavao Mariju i Isusa u teškim vremenima,
podrži nas i na našem putu. Amen.