Toga popodneva papa Franjo u Vatikanu je u audijenciju primio nekoliko stotina svećenika. Prizor je bio dojmljiv i napose ispunjen radošću. Mnoštvo svećenika očekivalo je od
pape Franje riječi utjehe i ohrabrenja. U ovom svijetu, u kojem se svećenici često progone, potrebno je bilo iznova čuti riječi nade i vjere. Gledajući svećenike, papa Franjo se uhvatio za prsa te im priznao kako je i on sam grješnik. Zatim je ispričao kako je prije nekoliko godina ukrao križ s krunice koju je u rukama imao preminuli svećenik. Rekao im je kako je, nakon što je umro svećenik koji je ispovijedao gotovo cijeli kler u Buenos Airesu, pa i njega, otišao u glavni grad Argentine kako bi se oprostio od preminuloga brata. Došao je u crkvu u kojoj je ležalo svećenikovo mrtvo tijelo.

Što dobije onaj tko odbije križ? Povećava njegovu težinu. Sveti Alfonz Liguori

Bila je to velika crkva s predivnom kriptom. U kripti je bilo izloženo tijelo svećenika koji je, kad je umro, imao više od 90 godina. Kraj svećenikova odra stajalo je dvoje starijih ljudi koji su molili. Nije bilo cvijeća. Iako je svećenik ispovijedao grijehe cijeloga klera u Buenos Airesu, čak i moje, zamislite – nitko mu nije donio cvijeće! Izašao sam iz crkve i od uličnog prodavača kupio ruže. Vratio sam se u kriptu i odar ukrasio ružama – rekao je papa Franjo i nastavio:
Tada sam vidio da preminuli svećenik u rukama ima krunicu. I to onu istu krunicu koju je uvijek držao u ruci dok bi ispovijedao ljude i svećenike. Krunica je bila dio njega.

U meni se tada probudio lopov koji „čuči” u svima nama. Dok sam stavljao cvijeće na odar, ukrao sam križ s krunice! Pogledao sam mrtvog svećenika i rekao mu da mi dâ pola svojega milosrđa. Osjetio sam neopisivu snagu i križ sakrio u džep. I dandanas imam taj križ. Nosim ga sa sobom svaki put kad sam među ljudima, dakle – svaki dan. Kada pomislim nešto loše o nekome, posegnem za križem koji mi je u džepu i odmah osjetim milost – završio je Papa.

Nakon što je završio svoju priču, svećenici su počeli plakati i od radosti zapljeskali papi Franji na njegovom iskrenom govoru. Pred njima je stajao Papa koji je ukrao križ, odnosno Papa koji je želio osjetiti bar polovicu onoga milosrđa kojega je imao i preminuli svećenik. Tko zna, možda ćemo i mi od danas početi nositi križ oko svoga vrata. Ako katkad i pomislimo nešto loše o nekome, trebamo posegnuti upravo za tim križem te osjetiti milost da svaki čovjek vrijedi i da ima svoje dostojanstvo. Svaki čovjek zaslužuje naše poštovanje, bez obzira tko i kakav bio. Nosimo križ ne samo na sebi, već i u sebi, i drugima dijelimo milost, a ne samo ljutnju. Križ u nama rada milost, pa makar bio i ukraden,
on je uvijek naš križ!

Izvor: Fra Goran Azinović/ Riječi koje putuju