„Mislim da je pošteno reći kako nitko nije s početkom godine očekivao da će se ovo događati. Nitko nije mogao ni predvidjeti da će deseci tisuća ljudi biti inficirano opasnim patogenom, da će tisuće umrijeti, da ćemo svi biti zatvoreni u kućama, da će se ekonomija raspadati. Sustav koji se nedavno činio stabilnim, medicinski, politički i ekonomski okrenut je naglavce. Znajte, ne spominjem se sve ove negativnosti kako bi vas deprimirao! Spominjem sve ovo kako bih dokazao teološku činjenicu“, navodi biskup u članku na svojoj mrežnoj stranici Word on Fire.

Naša prolaznost ne treba voditi u očaj, ona otkriva činjenicu da postoji nešto veće od nas

„Sve tragedije koje brojim samo su dramatični primjeri opće istine o prirodi stvari, istine koju svi mi razumijemo duboko u svojim kostima, ali koju uglavnom izabiremo ignorirati. Govorim o radikalnoj nepredvidljivosti, odnosno prolaznosti svijeta, dajući joj ispravnu filozofsku oznaku“, piše biskup Barron pojašnjavajući da to znači kako je sve u našem iskustvu nestabilno i nepredvidljivo, zapravo prolazno.

„Zamislite bilo koju biljku ili životinju, bilo kojeg insekta, oblak ili čak planinu, planet ili Sunčev sustav. Ako zamislimo da je prošlo dovoljno dugo vremena: sve to će postati, ali i jednog dana nestati“, objašnjava biskup te podsjeća kako je taj princip nepredvidljivosti primjenjiv na sve ljude, iako smo navikli odvraćati svoje misli od te činjenice. Međutim, ova činjenica koje smo možda danas globalno svjesniji, ne mora voditi u očaj. Vodeći se učenjima Tome Akvinskog, kontingenciju ili nepredvidljivost našeg postojanja, ne treba gledati kao nešto loše. Upravo suprotno, to znači da postoji prvi uzročnik, prvi razlog zašto uopće nešto jest – zašto ti postojiš! Naša najranjivija stvarnost je ona koja nas najviše približava Bogu.

Prema Tomi Akvinskom tražeći razloge za nešto što nije nužno dolazimo do toga da mora postojati nešto nužno i da je razlog za sve što postoji Bog. Zapitamo li se zašto oblak postoji, možemo promišljati o tome kako je nastao što će nas dovesti do objašnjenja da su oblaci vidljive nakupine vodenih kapljica i ledenih kristala koje lebde u Zemljinoj atmosferi, a nastaju kada je zrak zasićen vodenom parom. Sve u vezi ovog objašnjenja je istinito, ali sve je na isti način nepredvidljivo, nije nužno i svakog trena može nestati. Tražeći razloge za postojanje svake od sastavnica našega svijeta, koje same po sebi nisu nužne i uvijek mogu biti izvan postojanja, dolazimo do zaključka da je samo jedno biće razlog za sve, savršeno u sebi i po sebi, a zbog koje postoje i oblaci, ali i mi.

Ljudi najdublje razumiju i osjećaju prolaznost u kritičnim trenucima, ali ono što je dragocjeno u tim trenucima što tada otvaraju svoj um i srce Bogu. „Kada smo potreseni, zdravim instinktom okrećemo se onome što je nužno, stabilno i nepromjenjivo. Nakon Drugog svjetskog rata, crkve su bile ispunjene i kladio bih se da će ponovno biti pune nakon što koronavirus prođe. Savjetujem da taj fenomen ne shvaćate isključivo psihološki, već metafizički: Tragedija budi svijest o prolaznosti, a svijest o prolaznosti rađa dublje razumijevanje Stvoritelja“, zaključuje biskup Barron.