Na svom vrhuncu lavovi vladaju, progone druge životinje, hvataju ih, proždiru, gutaju i ostavljaju mrvice svoga ulova hijenama. Ali godine brzo dolaze. Stari lav ne može loviti, ne može ubiti niti se od napadača više obraniti.

Koliko vremena svaki dan trošimo na stvari koje nisu važne? Postoji samo jedna stvar koja je uistinu važna - nastaviti se kretati prema Bogu, nastaviti razvijati vrline koje nas čine više sličnima njemu. Sve ostalo prolazi.

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

Kontemplativni život je život neba. Tamo će nestati sva djela aktivnog života. Na nebu neće biti strasti s kojima se treba boriti, niti susjeda koji bi pomogli, niti bijede za podnošenje. Život blaženih je vječna kontemplacija: oni vide Boga, ljube ga i sjedinjeni su s Njim u neraskidivom zagrljaju. Ovo je pravi život.

"Ljudi mogu govoriti što god hoće, njihove riječi prolaze kao voda u rijeci, a ja ostajem. Dani i vrijeme prolaze, a ja ostajem. Sve se mijenja, ja ostajem. Čini mi se kao da sam se spustio u najdublje predjele sebe. Oslanjam se na temeljne kosti svoga tijela. Opušten sam. Miran sam. Ništa me ne može pokrenuti i uznemiriti", zapisao je u svojem promišljanju prof. Tomislav Ivančić.

"Sve što možeš učiniti, pripada upravo ovome trenutku. Gospodin nas poziva na budnost jer ne znamo kada će biti naš red za odlazak u vječnost. Vrijeme za posvetu je baš ovaj trenutak, jer drugoga nemamo", poručuje fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći o prolaznosti vremena. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

„Tragedija budi svijest o prolaznosti, a svijest o prolaznosti rađa dublje razumijevanje Stvoritelja“, naveo je biskup Robert Barron u svome članku u kojem zaključuje da se u mnogim tragedijama koje čovjeka snađu krije jedna duboka teološka i metafizička istina koju svi mi, u dubini svoje duše, razumijemo.