"Doista, Isus nam u ovome smislu kaže da se ne opiremo zlome, već da znamo prihvaćati zlo, da znamo trpjeti kad nas zli ponižava i vrijeđa, da znamo taj križ nositi i prikazati za spasenje svoji i svojih najbližih, kao što je i on sam učinio. Upravo to je najbolji način na koji se odupiremo Zlome, kada trpimo njegove uvrede, ali ne reagiramo mržnjom i bijesom, već opraštanjem, molitvom i ljubavlju", piše don Ivan Bodrožić na Facebook profilu Ljubav Kristova. Objavu prenosimo u cijelosti.

"Ako je Bog uistinu ljubav, onda je dar prijatelja darovan od Prijatelja – Boga. Prijateljstvo je ljubav i tko u prijateljstvu ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Samo ako smo svjesni i zahvalni Bogu darivatelju. Bogu koji je Ljubav", piše fra Luka Baković.

Mi se, naime, bavimo sobom, a ne s Bogom. Bog nam jednostavno kazuje gdje je to još moje srce, a da nije usidreno u Njemu. Kako onda postupati? Jednostavno. Zahvaliti Bogu što mi daje prigodu da sada upravo o toj svojoj rastresenosti s Njim porazgovorim (bez obzira na to što sam pripravio primjerice za meditaciju) usmjerujući svoja pitanja i sebi i Bogu: Zašto to mene muči? Što bih na tom području morao činiti da se sve uskladi? I onda ćemo vrlo lako shvatiti da iz srca izlaze zle misli, bludništva, zlo oko, zavisti itd.

“Bio je propovjednik i ispovjednik. Onaj koji vidi da je svaki čovjek tako sjajan i lijep u Božjim očima da ima još nešto što Bog želi uljepšati i dati prostora za dublji, konkretniji i ljepši život pa ga čisti. Antun je bio neumorni ispovjednik jer je vidio da je svaki čovjek svitak na kojem je Bog upisao svoje ime i ljepotu. Upisao je to da iz duše čovječje može izrasti ljiljan koji svoj miris ne čuva već širi dalje”, rekao je u homiliji varaždinski biskup Bože Radoš.

Tko kaže da se ne može provesti nekoliko sati u tihoj molitvi u vlastitom domu? Čak i ako niste s drugim ljudima, donosimo prijedlog koji vam mogu pomoći da se „obnovite“ tijekom nekoliko sati gdje god da se nalazite.

"Na koji način mi možemo širiti Božje kraljevstvo? Tako što ćemo kroz one sitnice našega života koje nitko ne primijeti biti pravedni. Na primjer: biti vjeran u braku, svakodnevno obavljati svoje dužnosti, pružiti nekome riječ utjehe, nasmiješiti mu se, udijeliti kompliment. Sve je to ono što nam se čini maleno, ali ono donosi velike plodove u životima drugih, a onda i u našim. Nemojte misliti da vas Bog ne može upotrijebiti jer ste maleni, stari, gluhi, skriveni ili neki od drugih razloga. Bog je u stanju upotrijebiti svakoga od nas ako smo mi voljni postati sijači. A za postati sijačem trebamo se odreći veličine, oholosti, sebičnosti, egoizma" piše vlč. Mario Žigman na Facebook stranici Duhos Osijek.

"Posadi sve što je lijepo u tebi. Posadi svoj osmijeh, posadi nadu, posadi svoje povjerenje, posadi svoju ljubav, posadi hrabrost, posadi bitku kad se čini izgubljena, posadi svoj život. Ne znaš kada će i kuda plod donijeti, ali, posadi i vjeruj svako će zrno obogatiti mali kutak zemlje", piše fra Marin Berišić na svojem Instagram profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Na 11. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Slavka Vranjkovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe Nuštar. Vlč. Vranjković, između ostalog, ističe: "Snaga Crkve nije u njoj, nego u Bogu koji ju vodi. I mi bacamo sjeme u zemlju kad god počnemo raditi dobra djela, izvršavati Božje zakone; onda smo stabljika koja cvjeta i donosi rod." 

Povodom blagdana sv. Antuna Padovanskog donosimo nekoliko poticajnih misli ovog sveca cijelog svijeta.

Velikane kršćanske vjere i svece prepoznajemo i po njihovim simbolima, znakovima. Portugalac Fernando, franjevačkim imenom sv. Anto Padovanski (1195-1236), uz to što je prikazivan u habitu, odjeći sv. Franje, koje su u to vrijeme nosili siromašniji, redovito se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje s knjigom, djetetom, ljiljanom i kruhom. Pročitajte što pojedini simbol označava.