Na petu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed višeg asistenta na Katedri filozofije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i župnika u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu doc. dr. sc. Olivera Jurišića.

"Ove godine uz Dan života koji se slavi u ovoj prvoj nedjelji veljače, želim prepoznati osobito našu braću i sestre osobe s invaliditetom koje i mi, Crkva i kršćani, trebamo danas s Kristom prepoznati kao one koji su vrijedni baš zato što su posebni i omogućiti im da i oni osjete da Krist i s njima računa na lađi Crkve, odnosno da su i, 'osobe s invaliditetom – dar, blagoslov i obogaćenje za obitelj, Crkvu i društvo'", poručuje riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem.

Naša nedjeljna čitanja tjeraju nas da se zapitamo: Zašto Bog bira nedostojne da obavljaju Njegovo djelo u svijetu?

"Skupljaj ljubav i križeve da ih pretvoriš u blago. Oboje ti treba. Samo te zajedno križ i ljubav vode Bogu", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Bog ponekad namjerno djeluje baš tamo gdje smo najslabiji i najgori, da ne bismo slučajno pomislili da su plodovi rezultat našega truda, a ne njegove milosti.

Događa se to svake nedjelje. Župljani jure u svoje klupe nekoliko trenutaka prije početka mise. Katolici koji zaborave doći nešto ranije na misu i oklijevaju ostati barem koju minutu nakon mise, propuštaju kritične trenutke koje bi mogli iskoristiti za njegovanje duhovnog života i rast u svom odnosu s Bogom.

"Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće. Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi", poručuje s. Leopoldina Kovačević.

"Čovjek koji u ovom svijetu (misli da) ne treba nikoga, ne treba s vremenom ni Boga samoga. Stoga, ne boj se biti u potrebi, ne boj se tražiti pomoć! To niti je grijeh niti sramota. Svakomu nekad treba pomoć, a tako i tebi!", piše franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Stajati i moliti pred Svetohraništem i to u doba dok je cijeli Zagreb spavao, značilo je biti pred Bogom u službi svijeta, u službi grešnika i mnogih pokornika.

Znate, mi smo čudna gomila ljudi. Molimo za stvari, ali smo toliko sigurni da ih Gospodin neće učiniti da mu čak kažemo da to ne može učiniti. Ali svejedno se i dalje molimo. Svi to radimo.