"Tridesetih godina, u Americi je vladala privredna kriza. Inflacija je ljudima odnijela sve zalihe novaca i imanja. U mnogim domovima je zavladala glad. Starija gospođa, penzionerka, zamolila je u pismu svoju bolje stojeću sestru da joj pošalje koji dolar kako bi preživjela. Od svoje je sestre dobila neobičan odgovor. Umjesto pomoći, sestra joj je savjetovala da nešto od svoje sirotinje pokloni drugima pa će joj Bog uzvratiti stostruko. Primivši to pismo, sestra je pobjesnila", piše u uvodu priče prof. Tomislava Ivančića koju donosimo u nastavku.

Obraćenje se ne događa kada shvatimo da nam grijeh šteti, nego onda kada doživimo Božju ljubav: tada shvatimo da je Bog odgovor na svaku čežnju naših srca i da jedino u njemu možemo naći mir, radost, sreću, sigurnost i pravu, istinsku, nepresušnu ljubav. Samo je Bog dosta, kako kaže sv. Terezija Avilska.

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u činjenje previše stvari ili uopće ništa. Đavao želi da se ili utopimo u pokorama ili da se odmah osjetimo obeshrabreni i odustanemo. Stvar je u tome da bi korizma trebala biti o Bogu, a ne o našim aktivnostima, koliko god one bile dobronamjerne.

U Kristu je Bog otklonio sramotu našeg ropstva grijehu.

Povodom desete obljetnice djelovanja Zajednice u programu HKR-a 25. ožujka gostovali su jedan od osnivača Zajednice Alan Hržica, sadašnji duhovnik p. Petar Nobilo i članica Vanessa Mioč.

Je li govor o Isusovu križu za djecu? Nije li tu previše nasilja? Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali koliko ispravno postupamo kada današnju djecu štitimo od Isusova križa. Hoće li djeca imati traume, noćne more ako čuju kako je prije 2000 godina na zemlji završio život Sina Božjega. Nisu li djeca preosjetljiva na pravdu pa će ih ovo previše uznemiriti? Zašto bismo ih tako rano izlagali tome jer život će ih i tako naučiti? A, od kada se život uči? Zar ne od njegova samoga početka? Od kada se onda kršćanskom životu uči?

Ovih nam se dana opet nameće pitanje: otkud ratovi? Što je to u ljudima da idu oružjem napadati druge ljude, da razaraju gradove i sela, da prolijevaju toliku ljudsku krv? Od samih početka ljudskog društva nametala su se, vjerujem, ovakva pitanja.

"Ponovno jedna dobra lekcija iz Isusovih usta spram prave i krive, lažne i prijetvorne pobožnosti. Ne smijemo se ponašati kao da bi se Bog trebao nama nakloniti, biti nama zahvalan što smo učinili ovo ili ono u životu za njega. I kao da bi nas on treba potapšati po ramenima govoreći: 'Da, samo tako! Naprijed! Na pravom si putu!'", poručuje fra Tomislav Pervan.

"No da bismo napredovali u duhovnosti, ne možemo samo biti na Taboru, moramo ići u svakodnevicu života, prihvatiti svoj križ, svoju Golgotu. Bez prihvaćanja križa nema slave i promjena u našem životu, ne mijenjamo se. Tako mnogi odustaju od vjere kad dođu neki križevi. Vjera nije samo osjećaj. Treba ostati vjeran i kad dođu križevi, kao Isus", poručuje fra Stjepan Hrkač.

Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o Mariji. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.