"Svake godine sve je više svijeća koje treba zapaliti. I onda nam je žao što nije bilo dovoljno vremena", podijelio je u promišljanju na svom Facebook profilu p. Stjepan Ivan Horvat.
Minutu po minutu, naši životi izmiču. Nestaju poput stranica kalendara. I iako smo malo stariji, još uvijek kao da tako malo cijenimo vrijeme koje imamo. Još uvijek se borimo s ovim životom kao da će za nas vječno trajati ovdje na zemlji. I dovoljan je samo trenutak da se nečije svjetlo ugasi. Baka, djed, mama, tata, sestra, brat… Svake godine sve je više svijeća koje treba zapaliti. I onda nam je žao što nije bilo dovoljno vremena. Nije nas bilo dovoljno u životima najmilijuh. Nema dovoljno toplih riječi, brige, zagrljaja. Nema dovoljno zajedničkih razgovora i kava. Odsutnost jako boli. Izmami suze i sjećanja iz nas. Stoga, budimo blizu onih koji su još tu. Zagrlimo ih da im kažemo da nam nedostaju, da ih volimo i cijenimo. Oprostimo što možemo oprostiti. Budimo blizu. Prije nego se prekine nit vremena, prije nego što naš život na zemlji završi.
Ponekad nije potrebno puno.
Ponekad ne trebate ništa reći.
Samo budite.
Ponekad nam ne treba puno.
Samo ruke koje nas zaklone od životne od oluje.
Ne rekavši ništa.
Zagrlite i budite tu.
(Nepoznat autor)