Uvodeći u promišljanje o važnosti razlučivanja poziva, p. Skelin podsjetio je na poziv koji se često ne shvaća ozbiljno, a to je onaj na postojanje. “Sama činjenica našeg postojanja predstavlja jedan poziv.” Objašnjavajući poziv na postojanje, rekao je kako se u tom krije Božja zamisao o svakome od nas – “Postoji netko tko nas ljubi”, nadodao je. Objasnivši dostojanstvo koje svaka osoba ima neovisno o tome čime se ona bavila, već samim time što postoji, istaknuo je kako je važno razlučiti vlastiti poziv i to zbog našeg pronalaženja smisla života.

“Ako nismo razlučili svoje mjesto u ovome svijetu, nešto će nam stalno signalizirati da bi trebali biti na drugom mjestu”, poručio je objašnjavajući kako u tom trenutku nikada nećemo znati jesmo li na pravom mjestu ili nismo – neovisno o tome što radili. Ipak, nakon promišljanja o vlastitom postojanju, a prije samog razlučivanja poziva, Skelin je rekao kako je važno biti svjestan ljepote vlastitog postojanja. “Važno je razlučiti ne samo na što sam pozvan, već i tko sam to ja zapravo, odnosno – da sam voljen i željen.”

Ženidba je početak bolnoga struganja gubavih krasti s duše da bi ona postala Isusova. Ali opet, to je i svećeništvo.

Želeći to što slikovitije prikazati, sugovornik je podsjetio na savjete koje donosi sv. Ignacije Lojolski: “Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe. Stoga je potrebno da se učinimo neopredjeljenima prema svim stvorovima u svemu onom što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.”

Pri razlučivanju poziva, važan je život vjere, posebno redoviti ritam odlaska na sakrament pomirenja. Uz to, važna je i povezanost s prijateljima, molitvom i duhovnikom koji mi pomaže donijeti odluku.

Konkretizirajući savjete koji mogu pomoći u razlučivanju vlastitog poziva, gost emisije jasno je poručio: “Pri razlučivanju poziva, važan je život vjere, posebno redoviti ritam odlaska na sakrament pomirenja. Uz to, važna je i povezanost s prijateljima, molitvom i duhovnikom koji mi pomaže donijeti odluku.” Kasnije, kroz proces razlučivanja, potrebno je prijeći i kroz iskustvo određenih kriza, koje papa Franjo opisuje ovako: “Ako se u određenim prigodama čini kako nam Bog ne pomaže, to ne znači da nas je napustio, nego da ima povjerenja u nas, u našu sposobnost da planiramo, smislimo i pronađemo rješenja.”

Sama činjenica našeg postojanja predstavlja jedan poziv.

U nastavku emisije govorilo se i o odvažnosti u odluci koju trebamo donijeti. Tom je prilikom slušateljima predstavljen i konkretan savjet koji glasi: “Kada zaboravim Isusa onda sam plijen svoje vlastite sebične bijede umočene u strašnu pustinju zvanu svijet. I nisam se ja samom ženidbom spasio za vječnost. Ženidba je početak bolnoga struganja gubavih krasti s duše, da bi ona postala Isusova. Ali opet, to je i svećeništvo. No neki misle da su se spasili, da su dosegli vrhunac ženidbom ili ređenjem, a ne vide da su došli tek u podnožje gore, a ne na njen vrh. Ljubi i čini što hoćeš! Sve ti je otvoreno i sve je tu za tebe. Ne traži da Bog odlučuje umjesto tebe kako ga ti želiš ljubiti. To je tvoja ljubav, zato mora biti i tvoja odluka. No ta odluka ne smije biti motivirana bijegom od onoga lošijeg izbora, jer lošiji izbor ne postoji. Nije brak lošiji izbor od celibata, nego je sebičnost jedini lošiji izbor od ljubavi ,bilo da si u braku ili svećeništvu.”

Emisiju u cijelosti možete poslušati ovdje.