Imaš li povjerenja u najtežim životnim situacijama gledati u Isusa? Gledaš li u njega tada kada je teško naći posao i sastaviti kraj s krajem? Gledaš li u Isusa i tada kada si najviše potišten ili povrijeđen i najradije bi vratio istom uvredom ili još jačom? Gledaš li u Isusa i tada kad se osjećaš usamljenim, ne nalaziš zajednički jezik s drugima?
O našem pogledu u Isusa u svjetlu liturgijskih čitanja 6. nedjelje kroz godinu, promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Samo Bog vidi ljudsko srce. Isus vidi sve što se skriva u ljudskim dubinama. Tu čovjek ne treba glumiti. Kada si odbačen ne trebaš glumiti da nisi. Kada si gladan i kada plačeš ne trebaš glumiti da nije tako. Onaj tko ide za Isusom neće se razočarati.
Često sam se razočarao u druge ljude, ali to nije bio njihov problem. Problem je bio uvijek u meni. Imao sam svoje želje svoje ideje i očekivanja. Osjećao sam se jak imajući pored sebe osobe s kojima sam provodio vrijeme. No, vremena za molitvu bilo je sve manje. Razočaranje u ljude pojavljivalo se sve brže i brže. Nisam bio sretan. Problem je bio u meni.
Pred Isusom je bilo cijelo mnoštvo ljudi. Evanđelist nam ne govori o broju. U tom kontekstu važno je to što je Isus učinio. On je podigao svoj pogled na apostole i učenike. To je pogled koji proniče ljudsko srce. Isus gleda drugačije nego ostali.
Taj pogled je važan. Isus gledajući srca svojih učenika traži njihovo srce i njihov pogled koji je pun povjerenja. Kao što su apostoli nakon prebraženja na visokoj gori vidjeli Isusa i nikoga drugoga, tako sada Isus traži pogled svojih učenika. Gdje je tvoj pogled? U što gledaš? U koga gledaš?
Blaženstva postaju stvarnost. Kada si gladan i kada si ismijan od sviju, kada plačeš i kada si najviše povrijeđen, tvoj pogled neka nikada ne silazi s Isusa.
Često se u evanđelju pojavljuje taj izraz: gledati u Isusa. To je znak povjerenja. Imaš li povjerenja u najtežim životnim situacijama gledati u Isusa? Gledaš li u njega tada kada je teško naći posao i sastaviti kraj s krajem? Gledaš li u Isusa i tada kada si najviše potišten ili povrijeđen i najradije bi vratio istom uvredom ili još jačom? Gledaš li u Isusa i tada kad se osjećaš usamljenim, ne nalaziš zajednički jezik s drugima?
Gledaš li Isusa i tada kada ti se više ništa ne da, pa čak i moliti i misliš da je to sve što ti govorim bez pokrića? Gledaš li Isusa, ili u tim trenucima gledaš drugog čovjeka?
Moja osobna nesreća bila je u tome što sam tražio rješenje među ljudima. Zato sam bio razočaran i nesretan. Više sam se pouzdavao u čovjeka, a ne u Boga. I znate li kako to sve može završiti? Jednim velikim: JAO!
Isus zna da njegov učenik ne zna iskoristiti životne neprilike. Gubi povjerenje. Pada u depresiju. Tu gdje se može razliti blagoslov, nažalost JAO zauzima mjesto. Isus kaže sretan si, koji si sada gladan i plačeš ili si odbačen jer sve ćeš dobiti po blagoslovu. Zbog pouzdanja isključivo u sebe, u svoje snage, padaš u očaj. To je taj JAO. Pouzdaješ li se više u ljude misleći da je tvoja snaga i smirenje u čovjeku, sutradan, probudit ćeš se u očaju s velikim JAO.
Isus nikoga ne proklinje dok izgovara: JAO. On samo govori što će se dogoditi na kraju puta kada se čovjek pouzdaje isključivo u sebe i druge ljude, a ne u Boga.
Gledajmo u Isusa, u nikoga drugoga jer je pomoć samo u Bogu. Možda se nekome čini da je to samo priča kako bi se smirili osjećaji. Ne! To nije priča to je stvarnost koju kušaju svi koji su zagledani u Isusa. Hrabro!