Postoji još jedan zaziv u Isusovoj molitvi: da budu jedno i da svijet povjeruje da si me ti poslao. Bog nam daje sve, ponajprije samoga sebe. Na nama je posvjedočiti, ali kako to izgleda? Kakav si kad izlaziš iz crkve, kada ideš na posao i kod kuće kada ti svi idu na živce?
O susjedima u svjetlu liturgijskih čitanja promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Riječi Krista, Velikog svećenika koje izgovara u molitvi svome Ocu upućene su apostolima i svakome tko vjeruje po njihovoj riječi. Zaronjeni smo u rijeku riječi koje je Bog izgovorio. Mi smo povjerovali Božjoj riječi. Isus nas uvodi u intimu svoje molitve. On razgovara sa svojim Ocem. Možemo znati kako je govorio i što je govorio svomu i našem Ocu – zar ovo nije predivno?
Prvo što mi dolazi na pamet je velika čežnja za molitvom. Oni koji slušaju riječ i vjeruju riječi trebali bi stalno tražiti intimne trenutke u molitvi s Ocem. Poput Isusa napustiti sve i otići u molitvu.
U meni postoji želja moliti kao što je Isus molio, makar do ranog jutra. Dok čovjek druguje s Bogom, postaje drugačiji kao što je Bog drugačiji (hebr. kadoš), odijeljen od sviju. Molitva je znak da si i ti svećenik. U Kristovoj Crkvi Isus je Velik svećenik, postoje i svećenici koji pomažu onima koji su postali sveopći svećenici. To je upravo svaki vjernik koji sluša riječ. Moja uloga je u tome da tebi pomognem postići svetost kroz navještaj riječi.
U intimi molitve Isus moli Oca da svi budemo jedno (grč. en). Kratka je to riječ na grčkom, ali je jako bogata značenjem. Nama je teško shvatiti to jedno. Grčki izraz govori o blizini na nebu, ali i na zemlji. To je blizina između Oca i Sina i Duha Svetoga, ali to je i blizina između Boga i čovjeka te među ljudima. Isus želi da on i Otac i Duh Sveti budu nam najbliži, doslovno susjedi iz iste kuće. Na drugom mjestu Isus kaže: Onima koji slušaju moju riječ dolazimo i nastanit ćemo se u njima (usp. Iv). To je ta blizina! Biti bliže nego što misliš. To jedinstvo odnosi se i povezanost među onima koji slušaju navještaj Božje riječi. Među nama nema stranaca ni tuđinaca.
Krist je umro iz ljubavi koja prekoračuje svaki osjećaj. Duh Sveti uzima od Isusa i daje nama tu ljubav.
Možda ti smeta moj naglasak i gramatika, ali Isus kaže – Budite jedno, budite najbliži već sada jer tako će biti na nebu. Možda ti smeta nečija povijest, ali Isus kaže da budeš najbliži onome tko je do tebe. Izraz jedno označava duboku blizinu ljubavi koja povezuje i gdje se svatko osjeća doma.
Nadalje, saznajemo da Isus koji daje slavu Bogu, daje slavu i nama kako bismo mi, koji slušamo riječ, postali savršeni. Što to znači dati slavu Bogu? Grčka riječ (doksaco) u svom kontekstu znači napraviti krug oko nekoga i ljubiti ga. U prijevodu, možda ne dokraja znanstvenom, to bi značilo: zaplesati pred voljenom osobom s ljubavlju i to naokolo te osobe. To se događa u Presvetom Trojstvu, ali Bog to čini i nama jer nas ljubi. To kaže Isus. Ta se ljubav zove agape.
Pozvani smo prema tome otplesati jedno kolo ljubavi pred svakim jer tako čini Bog. Naravno to su samo slike koje nam mogu pomoći shvatiti bit. Bez ljubavi nema povezanosti u jedno.
Isus nas poučava o slavi kako bismo postali savršeno jedno. To savršenstvo nije ljudsko. Ono dolazi po Isusovoj muci i uskrsnuću. Isus, kad je umirao na križu je rekao: Ispunilo se, svršeno je. Tu je još jedna grčka riječ teleios – što znači postići puninu. Punina se očitovala u Isusovoj smrti na križu. On je umro iz ljubavi koja prekoračuje svaki osjećaj. Duh Sveti uzima od Isusa i daje nama tu ljubav. To Isus traži od Oca. Ljubav za one koji primaju riječ da mogu darovati sebe u punini. Duh Sveti je jamstvo ispravno prenošene ljubavi.
Isus želi da budemo gdje je on. To znači u nebu. Radosna vijest je u tome da već sada možemo misliti na nebo. Stjepan je, dok su ga mučili, vidio Isusa u slavi koji je stajao u blizini Oca. To je znak poziva. Dođi! Tu je tvoje mjesto!
Postoji još jedan zaziv u Isusovoj molitvi: da budu jedno i da svijet povjeruje da si me ti poslao. Bog nam daje sve, ponajprije samoga sebe. Na nama je posvjedočiti, ali kako to izgleda? Kakav si kad izlaziš iz crkve, kada ideš na posao i kod kuće kada ti svi idu na živce? Kakav si svjedok?
Mogu li ljudi gledajući mene i tebe povjerovati da je Isus došao na ovaj svijet da nas spasi? Mogu li ljudi gledajući naše jedinstvo, našu bliskost i ljubav prema bližnjima reći: O kako se oni vole, tko su ti ljudi, želim biti s njima?