O (ne)iskrenom pozivu u svjetlu liturgijskih čitanja promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

(Lk 14,1.7-14)

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Odlomak Lukina evanđelja možemo razmatrati na više načina. Jedan je od njih kršćanski „savoir vivre“ tijekom gozbe: ne gurati se na prvo mjesto, ne tražiti ništa za uzvrat, ne družiti se samo s onima koji mogu uzvratiti ljubav. U tome nema ništa loše iako se čini pomalo kontroverzno. Zašto Isus govori o tome da ne blagujemo s prijateljima, zašto ne bih mogao napraviti susret, zabavu s onima koje toliko volim? Naravno da možeš! Isus tu govori o vrlini kršćanskog srca koje ne traži uzvrata, koje želi darovati i ništa ne očekivati.

Pogledajmo ovaj odlomak u ključu našeg susreta s Bogom. Isus je pozvan kod farizejskog prvaka. Pozvan je na malo čudan način samo zato da ga farizeji prate. On je znao da to nije iskren poziv. Farizeji ga nisu htjeli upoznati, poslušati njegov nauk, primiti riječ. Oni su htjeli uhvatiti Isusa u prekršaju. Htjeli su pronaći dokaze protiv Isusa u njegovom djelovanju kako bi ga kasnije odbacili. To se nije dogodilo samo jedan put. Takvi podmukli pozivi događali su se često.

To je susret duše koju Isus podiže iz blata, odbačenosti. To je susret s Bogom u kojem je on sam inicijatorom svih promjena. To je susret u kojem te Isus podiže iz najtežih situacija u kojima se nalaziš.

Iako su pozivi bili podli, Isus se odaziva na svaki. On ide na svaku gozbu. Ne postavlja nikakvih uvjeta: Gospodo, stvarno me želite pozvati? A zbog čega to radite? Jednostavno ide. Bog prima poziv svakoga čovjeka iako taj poziv nije iskren. Ljudi često znaju reći: “Ja bih želio moliti, ali ne znam, nikako da naučim. Ne znam vjerujem li. Nisam do kraja uvjeren.” Ali, Bog će svejedno primiti tvoj poziv. Ne čekaj savršenstvo svojega poziva jer nikada nećeš biti spreman pozvati Isusa. Ti ga jednostavno dozivaj: “Dođi Isuse!” On prima poziv od svakoga iako taj poziv nije iskren. On dolazi i tada kada je tvoj poziv pun sumnje jer želi biti s tobom.

Kada Isus dolazi, čini jednu stvar. On običnu gozbu pretvara u svadbu! To jako dobro pokazuju grčke riječi u evanđelju. Isus dolazi kod farizeja na običnu gozbu, ali njegova prisutnost, tu običnu gozbu, mijenja u svadbu Zaručnika. Čujete li ovo?

Kada Isus ulazi u nečiji život, iako je taj poziv podmukao ili neiskren, preobražava taj susret u relaciju ljubavi. Isus nikoga ne želi uvjeravati ili davati argumente kako bi nekoga uvjerio u ono što mu nudi. Ne, Isus jednostavno dolazi i sve se mijenja. On odmah poziva na svadbu. Želi da sjednemo tu kao zaručnica pokraj svojega Zaručnika.

Tko može ući u takvu relaciju? Svatko koji se ne gura. To ne znači da ta osoba ne želi takvu relaciju s Isusom, nego poznaje svoju grješnost i svoje beznađe. Ona nikada neće oholo pomisliti da mora biti prva i da joj sve pripada. Ne, nego to je ponizan čovjek koji misli da sam sebi ne može zaslužiti tu predivnu relaciju sa Zaručnikom. Nitko od nas, kada je pozvan na vjenčanje, ne gura se za glavni stol gdje trebaju sjesti mladenci. Svi ipak stoje malo sa strane. Isus govori o takvom poniznom srcu koje se ne gura na prvo mjesto. To je srce koje je svjesno svoje grješnosti i toga da njegov poziv Isusu nije do kraja iskren. I kada Isus to vidi, tada poziva takvu osobu pokraj sebe kako bi zauzela mjesto zaručnice. To se neće dogoditi čovjeku koji kaže: “Ja sam već spreman sjesti na mjesto pokraj Isusa jer imam mnoge darove i karizme, i nema od mene jačeg. Spreman sam biti s Isusom.” Tada Isus šalje takvu osobu na kraj reda.

To je susret duše koju Isus podiže iz blata, odbačenosti. To je susret s Bogom u kojem je on sam inicijatorom svih promjena. To je susret u kojem te Isus podiže iz najtežih situacija u kojima se nalaziš. Iznova pozivaj Isusa iako misliš da to nije iskreno ili misliš da si preslab. Ali samo tada kada misliš da si na zadnjem mjestu, Isus će ti prići, podignuti te i postaviti na centralno mjesto.