"Možemo iskreno ljubiti jer je ljubav dar od Boga. On je tako ljubio svijet da je dao svojega Sina da nitko ne propadne. Podignimo bedeme ljubavi među nama, gradimo na ljubavi. Ne zatvarajmo se na taj Božji dar. Otvorimo se još više za ljubav. Dijelimo je međusobno jer to je uvjet da se ona umnoži. Isus i danas ostavlja slobodan izbor. Nikoga ne prisiljava, nego izgovara te riječi kako bi naša radost bila potpuna. Gdje je ljubav na prvom mjestu, tu je i sloboda i radost", poručuje p. Arek Krasicki.
Promišljanje nad nedjeljnim evanđeljem donosi pater Arek Krasicki:
Ljubav na prvom mjestu (Iv 15, 9-17)
Svima nam je potrebna ljubav. Isus traži upravo ljubav od svojih učenika. On im ju je prvi darovao. Ljubav između Isusa i učenika ista je kao što je između Oca i Sina. Isus prenosi ljubav na svoje učenike. To je iskreni očinski zagrljaj. Učenici su se sami osvjedočili koliko je velika snaga ljubavi. Tu su istu ljubav osjećali vjernici u početcima Crkve. Ona im je bila izvor radosti, rasta i ustrajnosti. Kristova je ljubav ponajprije darom njegove blizine, životvornog zajedništva između trsa i loza. Svoj izvor uvijek ima u Bogu. Čovjek je Božja slika i time je stvoren za ljubav. U njemu je usađena čežnja za ljubavlju i da bude ljubljen. Isusova ljubav ne poznaje granice, čak ni tada kada je bila raspeta na križu. Nadilazi sva ljudska nastojanja oko izgradnje boljega svijeta. Ona nije ljudski trenutačni osjećaj, nego neprekidna stvarnost. Prema tome, ona je najveća čovjekova čežnja. Isus od svojih učenika ne traži uokvirenu religioznost koja vrlo često prikriva srž kršćanstva.
Isusova ljubav ne poznaje granice, čak ni tada kada je bila raspeta na križu.
Krist od svojih učenika zahtijeva, iznad svega i prije svega, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jedino je ljubav istinito i najdublje bogoštovlje te svjedočanstvo za Boga. Isus očekuje od svojih mladica da dopuste rasti ljubavi. Njegova je želja da ljubav raste i kola sve jačom snagom među vjernicima. Nesretan je onaj koji osjeća manjak ljubavi ili pak onaj koji ne zna iskreno ljubiti. Njegova je egzistencija ugrožena, što je često izvorom strahova. Odstraniti ljubav od sebe znači prekinuti prijateljstvo s Bogom. U svijetu u kojem živimo itekako osjećamo manjak ljubavi. Upravo zbog toga naši su odnosi postali neispravni, a naši pogledi prljavi. Čovjek se boji čovjeka. Ne zna više govoriti jezikom ljubavi. To se svugdje osjeća. Danas se više ne gledamo u oči i ne znamo prijateljski stisnuti ruku na pozdrav. Kao da se potpuno okrenuo iskonski poredak.
Jedino je ljubav istinito i najdublje bogoštovlje te svjedočanstvo za Boga. Isus očekuje od svojih mladica da dopuste rasti ljubavi.
Kolika je moja čežnja za ljubavlju o kojoj Isusu govori? Možda prolazim pokraj toga sasvim ravnodušno i bezobzirno? „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“ Nisu učenici izabrali Isusa za svoga prijatelja, nego on njih! Nismo mi učinili Isusa našim prijateljem (kao što je učinio mali princ s lisicom), nego je Isus izabrao nas da budemo njegovi prijatelji. To je dar njegove odluke, a ne naša zasluga.
Teško je govoriti o gospodaru kao prijatelju. To je gotovo nemoguće.
Je li moguće prijateljstvo između gospodara i sluge, poslovođe i običnog radnika? Možda se „neke poslovne ljubavi“ među njima i dogode, ali nemaju one ništa zajedničko s Bogom, one su vražjeg porijekla. Teško je govoriti o gospodaru kao prijatelju. To je gotovo nemoguće. Između njih može se stvoriti nit povjerenja, no nikada prijateljstva. Međutim, između Isusa i vjernika postoji iskreno prijateljstvo. „Više vas ne zovem slugama, nego prijateljima.“ Među prijateljima vlada jedinstven odnos potpunog povjerenja i posebna otvorenost. To je nešto više nego bratski odnos. Među njima nema tajni. Po tome se razlikuje prijateljstvo od odnosa gospodar – sluga. Sluga samo prima i izvršava zapovijed. Prijatelj poznaje sve najdublje tajne.
Na silu ne možeš i nećeš ništa postići. Tamo gdje nema slobode, nema ni ljubavi.
„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.“ Sluga ne može izvršiti zapovijed ljubavi jer sluga nema ljubavi da je izvrši. To može samo prijatelj! Ljubav je sloboda. Svaki prijatelj osjeća puninu slobode. To je jedinstvena zapovijed da jedan drugoga ljubi. Biti vjernik znači biti Isusov prijatelj koji s ljubavlju izvršava zapovijed ljubavi. Na silu ne možeš i nećeš ništa postići. Tamo gdje nema slobode, nema ni ljubavi. Umjesto toga rađa se grijeh. On prekida prijateljstvo. Danas ljudi kao da više ne žele znati što je grijeh. Pokušavajući ga omotati celofanom bezazlenosti, mimoilaze se s istinom. Grijeh su okrenuta leđa Bogu i usmjerenje prema stvorenju. U tom slučaju nema govora o ljubavi, a čovjek se opet vraća u položaj sluge, Božjeg neprijatelja. Bez ljubavi nisi više učenik Isusa Krista.
Možemo iskreno ljubiti jer je ljubav dar od Boga.
Možemo iskreno ljubiti jer je ljubav dar od Boga. On je tako ljubio svijet da je dao svojega Sina da nitko ne propadne. Podignimo bedeme ljubavi među nama, gradimo na ljubavi. Ne zatvarajmo se na taj Božji dar. Otvorimo se još više za ljubav. Dijelimo je međusobno jer to je uvjet da se ona umnoži. Isus i danas ostavlja slobodan izbor. Nikoga ne prisiljava, nego izgovara te riječi kako bi naša radost bila potpuna. Gdje je ljubav na prvom mjestu, tu je i sloboda i radost.