Jedan od braće u redovničkom redu svetog Franje ispričao je da je često zastajao kako bi promatrao sv. Franju kako moli. Jednom prilikom brat je čuo kako sveca govori: “Tko si ti Gospodine, a tko sam ja?” Iako je njegova molitva bila jednostavna, kaže se da bi sveti Franjo provodio sate u tišini s Isusom i ovim pitanjem, piše Catholic Exchange.

Ljudskoj osobi je inherentna bol i žeđ za identitetom, da bude voljena. Neumorno traga za smislom na mnogo načina, kao što su, ali ne ograničavajući se na, priznanje, odnosi, status, materijalna dobra, posao i kako možemo zaboraviti beskrajni vrtlog društvenih medija? Kako se jedan prepušta svakome, ostaje prazniji nego prije. U jednoj od najanimiranijim homilija vlč. Henrija Nouwena, on je uzviknuo: „Ja nisam ono što radim, nisam ono što imam, nisam ono što drugi misle o meni. Dolazak kući znači tvrditi istinu da smo ti i ja ljubljeni sinovi i kćeri Božji.” Jeremijina knjiga pruža dodatni dokaz za to kada prorok kaže: “Prije nego što sam te formirao u utrobi, poznavao sam te. Prije nego što si se rodio, ja te znadoh (Jeremija 1,5).“ Jeremija 31,3 također nas podsjeća da naš Gospodin kaže: “Ljubavlju vjenčnom ljubim te.”

Isus je konačni božanski liječnik; mi kao kliničari, samo smo instrumenti koje treba koristiti kako on želi.

Kada je naš duhovni život zanemaren, on će se neizbježno pokazati simptomatično kroz naše misli, raspoloženje i ponašanje. Nesvjesni toga, dajemo neprijatelju ulaz u naše duše vjerujući da su laži u koje nas prisiljava da vjerujemo istinite o našem identitetu i Božjoj riječi. On sadi sjeme sumnje šapćući: “Je li Bog stvarno to rekao? Je li to ono što on stvarno govori o tebi?” Način na koji razmišljamo utječe na način na koji se osjećamo i ponašamo. Međutim, najbolje čuvana tajna je da nije svaka misao koju mislite istinita. Možemo se prepustiti negativnim mislima i možemo se uvjeriti da vjerujemo da smo bezvrijedni ili da nismo voljeni. Nesvjesno, na kraju prihvaćamo i čak pozivamo okolnosti i međuljudske odnose u svoje živote koji ovjekovječuju i potvrđuju način na koji gledamo na sebe. Na primjer, ako Sally vjeruje da je bezvrijedna, možda će je privući izlaziti s muškarcima koji se prema njoj ponašaju kao da je bezvrijedna. Moramo se boriti protiv neprijateljskih laži s Božjom istinom koja se nalazi u Svetom pismu.

Kao katolici, dobili smo dar da možemo sudjelovati u sakramentalnom životu, koji je ljekoviti melem za naše bolesti.

Tijekom svog putovanja na polju mentalnog zdravlja vidio sam bezbroj pojedinaca koji su izgubili iz vida tko su i čiji su. Drugi ne mogu vidjeti nikakvu svrhu ili smisao u svom postojanju i bore se s mislima o samoubojstvu. Uvijek sam u čudu koliko su hrabri da postanu ranjivi i podijele najintimnije detalje svog života sa strancem. Za to je potrebna ogromna hrabrost. U svojim naporima da prevladaju osjećaj depresije, tjeskobe ili čak nedostatka kontrole, neki su tražili ozdravljenje opasnim praksama za koje se smatra da su bezopasne. Redovito se upoznajem s dušama koje su pribjegle New ageu, istočnoj duhovnosti i okultizmu. Među nekim od duhovno opasnih praksi su joga, “manifestacija”, astrologija, uvjerenje da elementi u prirodi imaju “duhovnu energiju”, “slanje vibracija”, zakon privlačnosti, vještičarenje, “santeria”, sotonizam i narko- Sotonska duhovnost “Santa Muerte” (Sveta smrt). Neki dolaze s pritužbama na viđenje, “tamne sjene”, ponavljajuće noćne more itd. nakon njihove uključenosti u te prakse. Koja je privlačnost za new age i okultizam? Prakticiranje ovih duhovnosti obećava znanje, ozdravljenje, mistična iskustva, kontrolu nad svojom budućnošću, kao i nad drugima oko nas, itd. Kao što je sveti Augustin rekao: „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i naša srca su nemirna dok ne počinu u Tebi.” Ono što tražimo može se naći u odnosu s Isusom Kristom, našom Presvetom Majkom i svecima. Umjesto nevolje, ovaj odnos nas vodi bliže miru. Iako tehnike svjetovnog savjetovanja mogu biti učinkovite, modaliteti mogu odvesti samo kliničare tako daleko. To je jedan od glavnih razloga zašto sam odabrao postati katolički terapeut. Moramo se pozabaviti duhovnim dijelom našeg života kako bismo u potpunosti izliječili um, tijelo i duh osobe. Jung i Freud su još uvijek pokušavali shvatiti svoje živote. Kako onda možemo vjerovati da će njihove teorije biti jedino rješenje za izlječenje naših rana? Isus Krist je naša jedina nada. Bog nam je obećao u Psalmu 147,3 da, “On liječi slomljena srca i povija njihove rane.” Također je došao do “osloboditi zarobljenike” (Luka 4,18). Isus je konačni božanski liječnik; mi kao kliničari, samo smo instrumenti koje treba koristiti kako on želi.

Provođenje vremena pred Isusom u Euharistiji, u tišini, zasigurno će dovesti do istinskog mira koji nadilazi svaki razum.

Kao katolici, dobili smo dar da možemo sudjelovati u sakramentalnom životu, koji je ljekoviti melem za naše bolesti. Pozvani smo na život zajedništva s Isusom Kristom koji se može naći u tišini, molitvi, klanjanju, zajednici i bogoslužju. Kada svoje živote predamo Kristu, učimo kako popustiti stisak i potrebu za kontrolom. Kada to učinimo, tjeskoba nestaje. Dopuštamo Bogu da bude Bog. Prema studiji koju je vodio profesor s Harvarda Tyler VanderWeele, utvrđeno je da mladi odrasli ljudi koji svakodnevno mole imaju manju vjerojatnost da će imati simptome depresije, da imaju višu razinu zadovoljstva životom u usporedbi s pojedincima koji nikada nisu molili (VanderWeele, et. al, 2018. ). Drugo istraživanje vodio je izvanredni profesor R. Whitley sa Sveučilišta McGill (2019.) o oporavku od mentalne bolesti. Jedan od sudionika u istraživanju izjavio je: “Postoji određena razina smirenosti koju donosi recitiranje vaše krunice…” Krunica je vrlo učinkovit način da se nosite s tjeskobom i depresijom.

Studija meta-analize pokazala je da osobe koje doživljavaju više zahvalnosti imaju nižu razinu depresije (Iodice i sur., 2021.). U klanjanju i bogoslužju možemo izraziti zahvalnost Kristu za ono što On jest i za blagoslove koje nam je udijelio. Provođenje vremena pred Isusom u Euharistiji, u tišini, zasigurno će dovesti do istinskog mira koji nadilazi svaki razum (Filipljanima 4,7). Sveta Bernadette Soubirous je izjavila: “Euharistija kupa izmučenu dušu svjetlošću i ljubavlju. Tada duša cijeni riječi: ‘Dođite svi vi koji ste bolesni, ja ću vam vratiti zdravlje.’” Isus je postao zarobljenik ljubavi za svakoga od nas. Sama ljubav dopustila je da bude konzumirana da nastani u nama. Osim toga, u mogućnosti smo nositi i zračiti ovu ljubav gdje god idemo. Ranjeno Kristovo tijelo biva tada preobraženo i otkupljeno. Ima smisla u njegovoj patnji. Papa Benedikt XVI. izjavio je: “Pred Isusovim pogledom se topi sva laž. Ovaj susret s Njim, jer nas spaljuje, preobražava i oslobađa, dopuštajući nam da zaista postanemo sami. Njegov pogled, dodir njegova srca liječi nas kroz nedvojbeno bolnu preobrazbu ‘kao kroz vatru.’ Ali to je blagoslovljena bol, u kojoj nas sveta snaga njegove ljubavi prožima poput plamena, omogućujući nam da postanemo potpuno sami i dakle potpuno od Boga.” Da nastavimo polagati nadu i povjerenje u Njega koji sve čini novim.