Hinduizam

Hinduizam podrazumijeva stalno vraćanje na pravi put. Čovjek u hinduizmu teži postizanju konačnog oslobođenja. Taj put je vrlo dug te prolazi kroz razne faze. Prema nauku hinduizma, ljudi prolaze kroz brojne faze rođenja i smrti dok se ne vrate u svoje prirodno stanje. Ovaj proces u hinduizmu ne uključuje opraštanje, ali ga podrazumijeva. Potrebno se osloboditi svake prepreke, boriti se protiv želje za osvetom i sl. Odbijati opraštanje stvara vezu gorčine koja priječi oslobođenju. Sjetimo se samo koliko je Ghandiju bilo važno nenasilje, iako taj koncept ne govori o praštanju, nego ideji da se na zlo ne uzvraća zlom.

Budizam

Budizam predstavlja određeni moralni put te poziv od oslobađanja na navezanost egu, budući da je vezanost egu, po ovom naučavanju, uzrok patnji. Cilj budizma je postizanje nirvane te dolaska do stanja spokoja i blaženstva.

Čovjek u budizmu na putu oslobođenja zapravo može biti doveden do toga da, imajući ispravnu percepciju o stvarnosti, može misliti o nekoj osobi dobro, čak i ako se ona na početku predstavlja kao neprijatelj. Nigdje se ne govori izričito o opraštanju, ali je taj pojim uključen. Ideal u budizmu nije biti u miru sam sa sobom i živjeti nirvanu na štetu drugih. Pročišćenje uključuje slobodu od zavisti, gorčine i mržnje.

Židovstvo

Za Židove su Bog i odnos s njime od središnje važnosti. Opraštanje se ogleda u odnosu na Boga, a ima i poseban dan u kalendaru – Jom Kipur. Kipur potječe od glagola kpr ( pokriti). Može se primiti dar bez truda, dok se ne može biti očišćen od vlastitih grijeha bez stvarnog pokajanja…; kaže jedan rabin. Jom Kipur je dan pokore posvećen zadovoljštinu za krivice, i okajanju postom. Tog se dana pobožni Židov obraća Bogu ( kajući se ) uz pomoć molitve i djela milosrđa.

Grijeh protiv bližnjega u židovstvu će biti okajan samo ako je bližnjemu i oprošteno. Svaki Židov je dužan iskreno oprostiti onome tko traži oproštenje ( prestati biti žrtva i pustiti gnjev koji zahvaća srce).

Islam

Islamski ideal je približiti se Bogu poštivanjem Njegovih zapovijedi i vršenjem djela ljubavi i milosrđa. Grijeh je u islamu neposluh volji Božjoj i  čovjeka dovodi do skretanja s krivog puta. Grijeh nije samo uvreda Bogu, nego i nepravda nanesena samome sebi. Adam i Eva nisu poslušali Boga i posljedično su se našli izvan vrta u koji ih je Bog smjestio, pa i u Kur’anu stoji: Siđite i jedni drugima ćete neprijatelji biti. Tema milosti je česta tema u islamu, a za islam, Bog je milostiv i milosrdan. Milosrđe je božanska obaveza, on je sam sebi prepisao da bude milostiv, naučavaju. On je milostiv prema onima koji se kaju nakon grijeha, ali strog u pravdi onima koji mu se ne vraćaju i ostaju u nevjeri.

Kršćanstvo

Oprost je, na temelju svega do sada opisanog – ograničen. Ipak, polazeći od od Mt 5 i – one „ ne opirite se zlu, pljusne li te tko po desnom obrazu…“ uviđamo da je oprost iz Božje perspektive sve samo ne ograničen. Zakon od kojeg Isus polazi te predaja koja je pravedna, aludirajući na židovsko poimanje oprosta u Isusu zadobiva novi smisao.

Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam, govori Gospodin jednom prilikom Petru i pokazuje mu, kao i svima nama kako djelovati na nanesene uvrede.

Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca, govori Gospodin na jednom mjestu. U povijesti čovječanstva, postojao je samo jedan koji je ne samo poticao na praštanje, nego je i opraštao. Sjetimo se samo one – Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Samo je jedan za sebe rekao da je Put, Istina i Život – dok su se svi drugi učenjaci pozivali na nekoga.