U počecima se ta družba sastojala od žena koje nisu polagale javne zavjete, nisu nosile redovnička odijela i nisu imale jačih točaka dnevnoga reda sa svojim propisima i zahtjevima. Članice Družbe su živjele u svojim kućama ili u kućama obitelji gdje su odgajale djevojke. Povremeno bi se okupljale, živjele zajedništvo, ali nisu živjele u zajedničkoj kući-samostanu. Iako su živjele po obiteljima i od svoga rada, ipak su bile pozvane biti znakom odijeljenosti od svijeta u kojem žive.

Život sv. Anđele Merici smijemo označiti apostolskim – kao nasljedovanja Isusa Krista.

Život sv. Anđele Merici smijemo označiti apostolskim, ali ne u smislu, prije svega, širenja kršćanstva propovijedanjem ili svjedočenjem, nego kao nasljedovanja Isusa Krista. Proročka dimenzija očituje se u njezinoj osjetljivosti i poučljivosti znakovima vremena, kad je uočila da je zbog velikih promjena, bilo očito da je opet ideal postao život prve kršćanske zajednice. Onakav ideal i stil života kakav su živjele svetice Tekla, Cecilija, Agneza i Uršula, a da se nisu povukle u samostane.

Biti djevica i živjeti djevičanskim životom za sv. Anđelu je značilo biti zaručnicom Svevišnjega.

Duhovnost sv. Anđele Merici razlikuje se od drugih jer je sva usredotočena na djevičanstvo. Biti djevica i živjeti djevičanskim životom za sv. Anđelu je značilo biti zaručnicom Svevišnjega. Stoga ona na tu krjepost gleda mnogo dublje i smatra da sve ono što nije dostojno zaručnice Kristove, kao ljubomora, nemar, mlakost i manjak ljubavi, sve je to protiv djevičanskoga života. Ona stoga djevičanstvo naziva kraljicom drugih krjeposti.

Osobito podcrtava potrebu izravne poslušnosti nadahnućima Duha Svetoga u svetištu savjesti.

Poslušnost je za nju teološka krjepost koja u prvom planu ima Boga i njegovu volju s kojom se valja suobličiti, a ona se očituje na različite načine: Božji zakon, crkveni zakoni, poglavari, ali i svakidašnji događaji. Osobito podcrtava potrebu izravne poslušnosti nadahnućima Duha Svetoga u svetištu savjesti. Sve je to bilo novo i originalno za onodobno poimanje, pa su nju i njezine sestre brzo zatvorili u samostane.

Ona je svoje sestre poticala da budu marljive i vjerne u svojim poslovima, ali tako da ih to ne odvuče od Boga i molitve.

Anđela je svojim sestrama omogućila da odgajaju djevojke u njihovim vlastitim kućama, u konkretnom životu u kojem žive. Tako su one odgajale i njihove obitelji jer su dolazile k njima ili stanovale u tim obiteljima i svojom prisutnošću poticale zdravi obiteljski život. Ona je svoje sestre poticala da budu marljive i vjerne u svojim poslovima, ali tako da ih to ne odvuče od Boga i molitve. Tu se vidi sinteza i sklad akcije i kontemplacije uronjene u svakidašnjost, što je moguće samo s ozbiljnom askezom i istinskim molitvenim životom. Sv. Anđela ističe i potrebu blagosti, ljudskosti i tople ljubavi u svemu, a osobito u disciplini i odgoju.

Bog se poslužio njima za obraćenje duša, te da mnoge obitelji pridobiju za njegovu službu.

Red uršulinki počeo se širiti po cijeloj sjevernoj Italiji pa je biskup Karlo Boromejski, 1566. godine, dok je još trajalo njihovo preuređenje, zatražio informaciju od njihovog duhovnika da mu kaže tko su one zapravo. Duhovnik je odgovorio; „U svim bolnicama grada sestre njeguju bolesnike, one imaju vrlo mnogo škola za male djevojčice, koje poučavaju u kršćanskom nauku. Bog se poslužio njima za obraćenje duša, te da mnoge obitelji pridobiju za njegovu službu. Doista to je čudo svemogućnosti i dobrote Božje, da ove nježne djevice, koje imaju duh sv. Agneze i Agate, usred sablazni i pogibli ostanu naokaljane.“ (Sigrid Undset: Sveta Anđela Merici, Zagreb, 1935., str. 59.)

Nakon što je dobio to objašnjenje sv. biskup Karlo Boromejski pozvao je njihovu družbu u Milano. On ih je podupirao materijalno, a one su njemu bile od neizmjerne pomoći kad je njegov grad zahvatila pošast kuge.

Uvela je nove putove u odgoju djevojaka, stoga je i zaštitnica ženskoga odgoja.

Sv. Anđela Merici uspjela je uočiti i prihvatiti znakove vremena kao očitovanje volje Božje za taj čas. Nadahnjivala se životima žena prve kršćanske zajednice. Uvela je nove putove u odgoju djevojaka, stoga je i zaštitnica ženskoga odgoja. Važno je primijetiti njezin sretni pokušaj da se koristi osobna kateheza, kateheza pojedinih osoba u obitelji, od osobe osobi, a ne samo općenito svima.

Danas su uršulinke, u različitim ograncima, jedna od najbrojnijih ženskih družbi posvećenoga života. U svijetu ih ima oko dvadeset tisuća.