Presveto Trojstvo prisutno je od početka stvaranja. Više o svemu pročitajte u tekstu.
Čitajući Stari zavjet lako je zaboraviti da je Presveto Trojstvo prisutno kroz sve događaje povijesti spasenja, javlja Aleteia. To znači da su Isus i Duh Sveti bili prisutni, iako nam nisu u potpunosti otkriveni, u svakom događaju koji se spominje u Bibliji.
Riječ pri stvaranju
Sveti Ivan započinje svoje evanđelje proglašavajući da je istina da je Isus bio prisutan pri stvaranju, nazvana “Riječ”: ‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.‘ Iv 1, 1-5
Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje da je stvaranje djelo Presvetog Trojstva, uključujući Isusa: “U početku bijaše Riječ […] i Riječ bijaše Bog. […] Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa” (Iv 1, 1-3). Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je “sve stvoreno na nebesima i na zemlji […] sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu” (Kol 1, 16-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha Svetoga: on je “životvorac”, “Duh Tvorac”, (“O dođi, Stvorče Duše Svet”) “riznica dobara”.
U tradiciji pravoslavnih kršćana, Isus je taj koji je vizualno predstavljen na ikonama stvaranja. Za nas je to podsjetnik da je stvaranje doista bilo čin Trojstva.
Dah Božji
Duh Sveti se može jasnije vidjeti u Knjizi Postanka, jer Biblija počinje navodeći kako je “Duh Božji” lebdio nad vodama, nad stvaranjem: “U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.” Post 1, 1-2
Hebrejska riječ koju je upotrijebio biblijski pisac bila je ruah , a kršćanski su teolozi više puta ukazivali na nju kao na prvu referencu Svetog Duha. Lea Sestieri je u svom članku “Židovski korijeni Duha Svetoga” napisala: “Iako u židovskom Svetom pismu Duh Sveti nikad nije predstavljen kao osoba, već kao božanska sila sposobna preobraziti ljudsko biće i svijet, ostaje činjenica da je kršćanska pneumatološka terminologija ukorijenjena u terminologiji židovske religije.” Ona nastavlja: “Izraz ‘Duh’ prevodi hebrejsku riječ ‘ruah’, koja u svom primarnom značenju znači dah, zrak, vjetar. Isus doista koristi osjetilnu sliku vjetra da sugerira Nikodemu transcendentnu novost njega koji je osobno Božji dah, božanski Duh’ (KKC 691).
Trojstvo možda nije posebno imenovano u Knjizi Postanka, ali je jasno da su oni tu, prisutni kroz sva vremena i za svu vječnost.