U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz korizmenih e-duhovnih vježbi 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Mt 27,45-66

Uvod

Danas ćeš nastaviti čitati izvještaj o Isusovoj muci. Ako je moguće, neka i danas tvoje razmatranje bude pred raspelom. Sjeti se Isusove samoće u prošlom razmatranju i sada mu izrazi želju da mu budeš blizu. I da on tebi bude blizu.

Čitanje (Mt 27,45-56)

Isus visi na križu. Slušaj riječi koje izgovara. Primijeti kako reagiraju ljudi oko njega i što se sve događa nakon što je ispustio duh.

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

U nastavku evanđelist pripovijeda o Isusovu ukopu te o straži koja je bila postavljena na Isusov grob. Prisjeti se cijelog odlomka do kraja dvadeset i sedmog poglavlja Evanđelja, pa pročitaj objašnjenja koja slijede.

Tama od šeste do devete ure podsjeća na tamu o kojoj govori prorok Amos kad naviješta kaznu narodu: „Toga ću dana“ – riječ je Gospodina Boga – „učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku“ (Am 8,9-10). To je kod Amosa tek početak nevolja, što se slaže s Isusovim navještajem iz njegova Eshatološkog govora (Mt 24 – 25). Od šeste do devete ure, prema tadašnjem računanju vremena, označava vrijeme od podneva do tri sata poslijepodne.

Isus uzvikuje riječi prvoga retka Psalma 22: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, no u njima se ne smije vidjeti samo vapaj očajnika koji misli da ga je Bog napustio, nego i sve ono drugo što se može naći u tome Psalmu koji se na kraju pretvara u molitvu pouzdanja i zahvale za uslišanu molitvu.

Nakon Isusove smrti pokazuju se znakovi koji podsjećaju na znakove prisutne u tadašnjim židovskim iščekivanjima posljednjih vremena. Kad prorok Izaija govori o posljednjem sudu onda kaže: „Zemlja će se grozno razbiti, zemlja će se strašno raspući, zemlja će se silno uzdrmati“ (Iz 24,19). I dodaje: „Pocrvenjet će mjesec, postidjet se sunce, jer će kraljevati Gospodin nad vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i slava će mu sjati pred starješinama“ (24,23). Evo, sada Isus kraljuje s križa. U nastavku, kad govori o danu konačne pobjede, Izaija kaže: „Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela“ (Iz 26,19). Slično vidi i prorok Ezekiel kad govori o suhim kostima koje oživljavaju (Ez 37). Već se u Isusovoj smrti događa pobjeda i život.

Hramska zavjesa koja se razdire jest zastor koji je dijelio prostor Hrama od onoga njegova najsvetijeg dijela koji se nazivao Svetinja nad svetinjama gdje se čuvao Kovčeg saveza. To je bilo mjesto naročite Božje prisutnosti u koje je smio ući samo veliki svećenik i to samo jednom godišnje, na Dan pomirenja. Čini se da razdiranje ove zavjese ukazuje na dvoje: Isusovom smrću na križu dogodilo se konačno pomirenje svih s Bogom i Božja prisutnost sada je otvorena za sve ljude. Po Isusu Bog je s nama.

Sada započinje tvoje razmatranje. Ako ti je potrebno, vrati se na odlomak iz Evanđelja i još jednom ga pročitaj. Razmisli što ono govori tebi osobno. 

Razmatranje

Slušaj Isusa kako viče: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Po čemu bi se moglo zaključiti da ga je Bog napustio? Koji su znakovi da je Bog još uvijek uz njega? Ako imaš Bibliju pri ruci, pogledaj Psalam 22 i prati kako se ta molitva razvija od tužaljke prema zahvalnici. Možeš li tako i neku svoju nevolju ili osjećaj da te Bog napustio provesti od tužaljke do molitve pouzdanja i zahvalnice?

Isus umire, ispušta duh. Pokušaj si to predočiti. Predoči si samoću Isusove smrti. Ostani neko vrijeme u tišini pred tim prizorom.

Molitva

Danas u molitvi nemoj ništa govoriti.

Samo ostani u zahvalnosti pred Sinom Božjim koji je pravedan umro za tvoje grijehe, da bi ti imao život.

Na kraju mu reci: „Hvala!“

Kao pripremu za sutrašnje razmatranje, posljednje u ovim e-duhovnim vježbama, tijekom dana pročitaj dvadeset i osmo poglavlje Matejeva evanđelja (Mt 28).