Svetkovina Krista Kralja pred nas stavlja pitanje: “Tko je naš kralj?”. Tko je onaj kome se klanjamo i kome služimo? Stoga, zapitaj se: “Tko je kralj tvog srca?” Promisli što ćeš odgovoriti.

Tko je tvoj kralj?

Zastajem na trenutak i gledam tu krunu, krunu s trnjem i pitam se je li moglo drugačije. Je li kruna mogla imati malo više sjaja i ljepote? Na trenutak mi nije ni privlačna, nema u sebi nešto posebno, beživotna je. Je li to uistinu kruna moga kralja? No, onda slijedi pitanje: “Ivana, tko je tvoj kralj?”

Je li to uistinu kruna moga kralja? No, onda slijedi pitanje: “Ivana, tko je tvoj kralj?”

Ah, na prvu odgovorila bih odmah: “Isus!”, ali onda se sjetim kako to nije autentičan odgovor, kako je to odgovor za druge, ali ne za mene samu. Sjetim se koliko puta pričam o tom Kralju, ali premalo pričam s njim. Sjetim se koliko puta svjedočim drugima o važnosti te krune, a sama otklanjam pogled od nje. Dok drugima pričam o ljubavi koja proizlazi iz tog predanja, iz te žrtve, posramim se kako osobno u tu ljubav često ne vjerujem, ne prihvaćam ju, usudila bih se reći gazim ju. Ostavljam ju po strani samo zato što nisam spremna prihvatiti tu ljubav i odgovoriti na nju.

Sjetim se koliko puta svjedočim drugima o važnosti te krune, a sam otklanjam pogled od nje.

Dok promatram tu krunu naviru mi misli koliko često ju mijenjam za sjaj ovoga svijeta, za mrvicu ljudske pažnje, za kapljicu ljudske ljubavi. Zapravo smatram te svojim kraljem, ali te ‘navigiram‘ po svome, ravnam te po svom mišljenju, svojim potrebama, kada malo bolje razmislim smatram te svojim Kraljem samo onda kada meni to odgovara. Ponekad mi se čini Isuse da si mi kao neki ukras u životu, nešto odnosno netko s kim se dičim samo kada ja nemam što za reći, netko na koga se pozivam samo onda kada želim ostaviti dojam na druge.

Ti koji si mi dao život postaješ tom životu samo dodatak. Unatoč tome ja ću i dalje odgovarati: “Isus, je moj Kralj!”.  Koje li autentičnosti… Oprosti mi, Gospodine, jer nisi moj Kralj!

Sjeti se da kruna s trnjem svjedoči o onoj jedinoj istinskoj ljubavi i potpunom predanju, predanju za mene i tebe.

Dragi čitatelju, kako olako uprljamo ono što jedino u sebi nosi život uporno birajući sjaj i ljepotu koju nam svijet nudi. Sjeti se da kruna s trnjem svjedoči o onoj jedinoj istinskoj ljubavi i potpunom predanju, predanju za mene i tebe. Zagledaj se danas u nju i pusti da ti govori o ljubavi i predanju, pusti da ti govori o tebi, o stanju tvoga srca.

Kriste, budi kralj moga srca

Krist jedva čeka doći samo želi da mu otvorimo vrata, vrata svoga srca. On ne radi ništa na silu, ne provaljuje, ne krade, On strpljivo čeka da mu ti i ja kažemo: “Uđi!”.

On ne radi ništa na silu, ne provaljuje, ne krade, On strpljivo čeka da mu ti i ja kažemo: “Uđi!”.

Zamoli ga danas da ti pomogne jer sam/a ne znaš kako, zamoli ga da uzme svu tvoju bijedu, sve tvoje strahove i krive slike o njemu. Reci mu danas: “Kriste, budi kralj moga srca. Možda te ne znam prepoznati, možda te ne znam pustiti u svoj život, u svoje srce, u svoje životne situacije, ali ti znaš kako. Kriste, ti znaš kako ćemo zajedno pobijediti ono što sam ja davno prepisao/la porazu. Kriste, sve ove godine mislio/la sam da te poznajem, ali zapravo tek sada shvaćam da te ne poznajem, molim te dođi i budi kralj moga srca”.

Dopusti da od danas imaš Kralja!