Bog je dobar! Uvijek, stalno! Isusova ljubav daleko premašuje sve što možemo zamisliti. Tijekom svojeg zemaljskog djelovanja Isus je uvijek učio opraštanju, piše Catholic Stand.

 “Tada mu je pristupivši Petar rekao: ‘Gospodine, ako moj brat griješi protiv mene, koliko mu često moram oprostiti? Čak sedam puta? ’Isus je odgovorio:‘ Kažem vam, ne sedam puta, nego sedamdeset i sedam puta.“ (Matej 18, 21-22)

Što se događa kad ne oprostimo? To je otrov za naše tijelo, dušu i duh. To uzrokuje mentalne i fizičke probleme. Kad bismo samo shvatili da je Bog umro za naše grijehe, našu slomljenost i nedostatak suosjećanja i opraštanja!

„Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ” (Izaija 53, 4-5)

Pomislite na to. Njegovim smo ranama postali cjeloviti. Kakvu god povredu imamo od drugih ljudi, naša slomljenost i bol postoje za Isusa da je izliječi. Moramo učiniti svoj dio posla i vjerovati mu. Tražite da ozdravite i želite da ozdravite.

Kad je riječ o iscjeljenju, uvijek sam osjećao da je priča o ozdravljenju dvojice slijepih ljudi u Mateju velika lekcija za nas.

„I dok je Isus odatle prolazio, za njim su pošla dva slijepca vičući:„ Sine Davidov, smiluj nam se! “Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus rekao im: „Vjerujete li da to mogu učiniti?“ „Da, Gospodine“, rekli su mu. Tada im je dodirnuo oči i rekao: ‘Neka to bude učinjeno za vas prema vašoj vjeri.’” (Matej 9, 27-29)

Primijenite ovu lekciju na opraštanje. Toliko puta osjećamo da to nemamo u sebi da oprostimo. Toliko smo povrijeđeni i u boli da ne želimo oprostiti ili osjećati da je to moguće. Moramo imati vjeru da će nam Bog dati milost da opraštamo čak i kad to ne želimo ili nam se tako sviđa. Temelj svakog iscjeljenja je ljubav. Temelj opraštanja je ljubav. Budući da je Bog ljubav, nije teško utvrditi da se samo kroz Božju ljubav koja teče u i kroz nas može dogoditi čudo opraštanja.

Da bismo primili Božju ljubav, moramo joj se predati. Toliko je teško za toliko ljudi. Gdje se predaješ ljubavi Božjoj? Jedan od načina da se testirate na svoju spremnost na predaju je kako molite. Za većinu ljudi molitva je stvar molbe, prosjačenja. Želimo da Bog to popravi, i učini to i to. Bog postaje poput nekoga tko ispunja naše molbe. Želimo da čini ono što mislimo da će nam pomoći, našoj obitelji, zdravlju, financijama itd.

Kad se predamo Božjoj ljubavi, sve se mijenja. Naših molbi postaje manje. Naše molitve su više hvala i obožavanje, želeći vršiti Njegovu volju. Darove Duha Svetoga ne želimo za sebe već za izgradnju Božjeg kraljevstva. Želimo biti korišteni za iscjeljenje i evangeliziranje kako bismo pomogli ljudima da upoznaju Isusa i koliko su On voljeni od njega.

Molimo snagu Duha Svetoga da bude Kristov veleposlanik.

“Ali primit ćete snagu kad Duh sveti dođe na vas i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, kroz cijelu Judeju i Samariju, pa sve do kraja zemlje.” (Djela apostolska 1, 8)

Kad primimo ovu moć, ne želimo mrziti ili zadržavati loše osjećaje, već oprostiti. Biti izliječen znači umrijeti za svoje tijelo. To je tražiti svetost od samih naših duša. Da bismo izliječili nedostatak oprosta i primili čudo Božje ljubavi, moramo živjeti istinu onoga što nas Isus uči kroz Blaženstva.

 “Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.”(Matej 5, 3)

Biti siromašan duhom znači učiniti Boga prioritetom u našem životu. Ako je Bog prioritet, umiremo sebi. Nismo usredotočeni na ono što su nam drugi učinili već na to kako ih možemo voljeti s ljubavlju Božjom.

Drugo blaženstvo:

 “Blago onima koji tuguju jer će se utješiti.” (Matej 5, 4)

Toliko puta kad dolazi do trvenja među ljudima, to je zato što oni boli zbog nečega u svom životu. Teško je izraziti svoje unutarnje osjećaje kad nas boli. Kad netko izrazi nešto što je okidač, mi odgovorimo negativno. Umjesto da odgovorite u naturi na negativnu reakciju, molite za osobu i dopustite Bogu da vas vodi u tome što da kažete i kako da je utješite.

Jedan od najvažnijih stihova u Svetom pismu je ovaj:

 “Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, jer će se nasititi.”

Razmisli o tome. Kad se usredotočimo na vršenje Očeve volje, što i znači ovaj stih, gubimo potrebu zadržavanja neprijateljstva. Nemoguće je mrziti, zamjeriti se, imati lošu volju kad smo ispunjeni ljubavlju Božjom. Kad smo gladni toga, primit ćemo ga i Duha Svetoga.

 „A ja vam kažem, tražite i primit ćete; tražite i naći ćete; pokucajte i vrata će vam se otvoriti. Za svakoga tko pita, prima; a onaj koji traži, nalazi; a onome tko pokuca, vrata će se otvoriti. Koji bi otac među vama sinu dao zmiju kad zatraži ribu? Ili mu predati škorpiona kad zatraži jaje? Ako tada vi, koji ste zli, znate davati dobru darovu svojoj djeci, koliko će još Otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ga mole? ” (Luka 11, 9-13)

Kad Boga tražimo svim srcem, dušom, umom i snagom, sve se mijenja.