"Prepusti se sada situaciji u svom životu. Tvoj je život kao plovidba lađom. Svaki čas se može potopiti, rastrgati, nestati. Ispod tebe morski bezdan smrti. Isus kaže da baš preko smrti hodaš k njemu. Unatoč grijesima, strahovima, vjetrovima, samo hodaj. Gledaj, od čega te hvata strah? Gdje se tvoja nutrina opire Isusovu pozivu da dođeš k Njemu?", poručuje Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".
Pogledaj u sebe: vjeruješ li Isusu? Bojiš li ga ne ili imaš povjerenja u njega? Može li ti darovati uspjeh na ispitu, na poslu, na putovanju? Možeš li se radi njega odreći zvanja, nekog čovjeka, nekog zadovoljstva u uvjerenju da će ti Isus dati stostruko? Možeš li čitavu svoju egzistenciju staviti u Isusove ruke?
Ono čega se ne možeš odreći radi njega to je tvoj idol, to je tvoj bog, ali i tvoje najveće ropstvo.
Ono čega se ne možeš odreći radi njega to je tvoj idol, to je tvoj bog, ali i tvoje najveće ropstvo. Dokle god ima nešto čega se ne možeš odreći radi Isusa, dotle ti Isus nije na prvom mjestu, a to znači nije ti on Bog. Možeš li se opredijeliti za njega? Ako ti prijeti neka opasnost, možeš li se pouzdati u njega i time otjerati strah? Voliš li Isusa? Ništa u nama nije toliko ukorijenjeno koliko nepovjerenje u Boga. Tu smo najranjiviji, najjadniji, najnemoćniji. Razum govori o Božjoj ljubavi prema nama, ali srce to ne može prihvatiti i osjetiti. Dopusti zato da te Isus izvuče iz tvrdih sumnji, iz tvoje nevjere, iz tvoga ponora u koji stalno toneš. Slušaj srcem Isusa i gledaj svaki njegov korak, pokret, gestu, riječ.
Dopusti zato da te Isus izvuče iz tvrdih sumnji, iz tvoje nevjere, iz tvoga ponora u koji stalno toneš.
“I odmah prinudi Isus učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko. A on uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer je bio ondje sam. Lađa se već mnogo stadija otišla od kraja, šibana valovima. Bio je protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe Isus k njima hodajući po moru. A učenici, ugledavši ga kriknuše. Isus im odmah progovori: ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’ Petar prihvati i reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!’ A Isus mu reče: ‘Dođi!’ I Petar siđe s lađe, te, hodajući po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i reče mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, prestade vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji.” (Mt 14, 22-33)
Prepusti se sada situaciji u svom životu. Tvoj je život kao plovidba lađom.
Prepusti se sada situaciji u svom životu. Tvoj je život kao plovidba lađom. Svaki čas se može potopiti, rastrgati, nestati. Ispod tebe morski bezdan smrti. Isus kaže da baš preko smrti hodaš k njemu. Unatoč grijesima, strahovima, vjetrovima, samo hodaj. Gledaj, od čega te hvata strah? Gdje se tvoja nutrina opire Isusovu pozivu da dođeš k Njemu?
Dopusti tako da te Isus posve izliječi od tvoje sumnje i nepovjerenja u njega.
Usuđuješ li se zakoračiti na nesigurno, na opasno, u nepoznato, pa i u smrt? Zašto se bojiš? Ne vjeruješ da će te Isus prihvatiti za ruku? Zašto sumnjaš, malovjerni? Gledaj sebe u lađi. Isus te zove da mu iziđeš ususret po vodi. Bi li izišao? Ne boj se, Isus je, samo hrabro! U svojoj nutrini ponavljaj riječi: “Isuse, spasi me!” Pružaj ruku svog srca k Isusu da te izvuče u vjeru i da hodaš po valovima svoje uzburkane duše k njemu i k ljudima. Ili govori: “Isuse, slavim te u svojoj nevjeri!” Dopusti tako da te Isus posve izliječi od tvoje sumnje i nepovjerenja u njega.
Izvor: Facebook stranica Tomislav Ivančić