Budi dio naše mreže

Važnost odnosa i komunikacije u izgradnji zajednice, uloga slobodne volje i odgovornosti u duhovnom rastu, neke su od teme o kojima je na rekolekciji svećenika Zadarske nadbiskupije 14. svibnja, govorila doc. dr. Dijana Nenadić Bilan.

/ ei

Načela odgoja za zajedništvo su načela odnosa, slobode i odgovornosti i praštanja. Zajedništva nema bez odnosa i komunikacije.

Osoba je biće u odnosu, a bît ljudske egzistencije je u usmjerenosti prema drugome. Čovjek dobro funkcionira kad je usmjeren izvan sebe, prema drugome.

Zajednica rađa iz međusobnih odnosa pojedinaca koji pripadaju zajednici.

Rekolekcija svećenika u Zadru / Foto: Ines Grbić

Život u zajednici traži puno prilagođavanja, prihvaćanja različitosti, tolerancije; tu je puno sukoba, nerazumijevanja i šumova u komunikaciji.

U različitim svakodnevnim situacijama treba oprostiti ili tražiti oprost.

Predavačica Bilan opisala je kako djelovati u odgoju za zajedništvo na temeljima logoterapijskog pristupa čije su karakteristike otkriti smisao svoga života, svog poziva, a pitanje je i je li osoba otkrila nadsmisao.

Kod usmjerenosti prema zajednici i tome da osoba funkcionira dobro u odnosima – važna je sloboda volje, da osoba otkrije da ima slobodu i da ima volje preuzeti odgovornost.

Smisao za sve, ne samo za pojedinca

Imati osjećaj smisla je pokretačka snaga čovjeka. Besmisao je izvor suvremenih neuroza i često su praćene stanjem dosade i osjećajem praznine.

Smisao je najsnažniji zaštitni čimbenik u prevenciji različitih problema i smetnji, istaknula je predavačica, naglasivši da je važno da smisao bude za sve i druge ljude u okruženju, ne samo za pojedinca.

doc. dr. sc. Dijana Nenadić Bilan / Foto: Ines Grbić

Dijelovi duhovne dimenzije čovjeka su potraga i čežnja za višim smislom u životu, za Bogom, nadilaženje sebe i sloboda volje. Svjesnost da sam slobodno biće i da mogu slobodno odabrati, da imam pravo izbora i da u tome moram biti odgovoran.

Prema logoterapiji koja upućuje na zajednicu, osoba se može ostvariti ako izlazi ususret drugome i Bogu kojima će služiti i koji je služe.

Tri skupine vrijednosti?

Bilan je istaknula i odgovornost kao etičku vrijednost koja je preduvjet za sve ostale vrijednosti. Postoje tri skupine vrijednosti: davanje, odnosno dijeljenje, primanje i stav.

Osoba sebe ostvaruje kad nešto daje zajednici, kad živi za nešto i nekoga. Problemi nastaju kad se počinje zatvarati i baviti sobom. U logoterapiji se smatra da je davanje najviši izraz moći i snage čovjeka.

Trebamo i želimo primati – to čovjeka ispunjava.

Život u zajednici bi se trebao sastojati od primanja i davanja da bi zajednica ispunila smisao.

Rekolekcija svećenika u Zadru / Foto: Ines Grbić

Vrijednosti stava dolaze do izražaja u teškim situacijama, traumama, svađama, sukobima, bolestima, u nemoći, kada se osoba ne može ostvariti u zajednici jer je neka osoba teška.

Bez obzira što se ne možemo ostvariti, objašnjava Bilan, možemo imati stav prema toj situaciji i donijeti odluku u smjeru nekog smisla kojeg smo izvukli iz situacije.

Vrijednosti stava su superiornije od vrijednosti davanja i primanja. Vrijednosti stava je najteže ostvariti jer nemaju veze s ugodom, nego s trpljenjem, boli i patnjom.

Sloboda od nečega? Sloboda za nekoga!

U razvoju zajedništva bitna je slobodna volja; ne sloboda od nečega, nego sloboda za nekoga, za nešto, za zajedništvo.

Vrijednosti davanja ostvaruju se u stvaralačkim, radnim sposobnostima, a sve se temelji na ritmu. U zajednici je potreban ritam susreta, razgovora, druženja.

Nema zdrave zajednice bez redovitosti razgovora.

Kvaliteta odnosa mjeri se kvalitetom komunikacije u susretu s nekim. Iz nedostatka ritma proizlazi nedostatak sigurnosti, raspada zajednice, reda, strukture.

Zajednica traži angažman pojedinca. Svatko je pozvan svojim emotivnim, kognitivnim, kreativnim, radnim, financijskim sposobnostima doprinijeti zajednici, potaknula je predavačica.

Rekolekcija svećenika u Zadru / Foto: Ines Grbić

Zajedništvo počiva i na vrijednosti primanja, a one se ostvaruju doživljajnim sposobnostima i temelje se na toplini. Trebamo primiti od drugih. Trebamo se otvoriti drugome i čuti drugoga, imati povjerenje u drugoga i u zajednicu, prihvatiti drugoga i zajednicu i imati zahvalnost – to su doživljajne sposobnosti.

Svatko je potreban pažnje, brige, ljubavi.

To je važno, jer ako čovjek uočava što mu drugi daje, ostvaruje doživljajne vrijednosti i kroz njih smisao sebe u zajednici. To će polučiti dobrobiti za osobu i za zajednicu.

Vrijednost zajedništva je i konstantnost, a to znači znati izdržati, otpornost, moći biti bez ičega, ako stanje zajednice to zahtjeva u nekom trenutku, izdržati nerazumijevanje.

Podnosim li probleme u zajednici?

Zaključno, Bilan je potaknula svećenike na razmatranje uz pitanja:

Jesam li otkrio osobni poziv na smisao?
Koji je smisao moga života u zajedništvu, zbog čega sam tu,
za što i za koga sam tu, iz kojeg razloga sam tu, s kojim ciljem?

Svatko od nas treba iskusiti slobodu izbora i odgovornost izbora. Kako donosimo odluke, jesu li odluke donesene s aspekta odgovornosti za sebe i za zajednicu? Praštam li, podnosim li probleme u zajednici? Zajedništvo se ne može graditi bez patnje i problema koje nam zadaju drugi.

Rekolekcija svećenika u Zadru / Foto: Ines Grbić

Kako se postaviti ako mi je loše u zajednici? Nekad su okolnosti i ljudi oko mene loši, ali koji je moj stav prema tome? To je važno.

Kako ću se onda odnositi prema tim ljudima? Onda je to moj odgovor prema životu, prema Bogu i prema sebi. To je onda odgovorno življenje, to je izbor kojeg mogu učiniti i kojem se mogu učiti.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja