Crkva na svetkovinu Svih svetih želi naglasiti kako je ona znak zajedništva pokojnih i živih, dok izraz Dušni dan govori o tome da je duša čovječja besmrtna i da nakon smrti prolaznoga tijela duša dolazi k Bogu, piše portal Svjetlo riječi.

Od hrama za sve bogove do crkve svih mučenika

Utemeljenje svetkovine Svih svetih neodvojivo je povezano s jednom od najpoznatijih do danas očuvanih antičkih građevina – s Panteonom u Rimu. Papa Bonifacije IV. ovaj je nekoć poganski hram posvetio kao crkvu 13. svibnja 609. ili 610. godine. Posvećena je Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Dan posvete ove crkve postao je poslije svetkovina Svih svetih. Papa Grgur III. (731. – 741.) proširio je ovaj blagdan u 8. stoljeću te od toga dana nisu štovani samo svi mučenici, nego i svi sveci Crkve.

To što je Panteon posvećen za crkvu dovelo je do toga da u srednjem vijeku ne bude porušen kao mnoge druge antičke građevine u srcu Rima. Osim toga, Panteon je bio posebno sličan ideji svetkovine Svih svetih. Ranije nije bio posvećen jednom božanstvu poganskoga Rima, nego svim božanstvima. Otuda latinizirani grčki izraz pantheion – hram svih božanstava.

Kako to da se blagdan Svi svetih slavi 1. studenog, a ne više 13. svibnja? Za to treba zahvaliti Ircima. Naime, oni su na prijelazu s 8. na 9. stoljeće obilježavanje svetkovine Svih svetih premjestili na 1. studenoga. Keltska nova godina započinjala je upravo toga dana, pa su se katolici Irske dosjetili obilježiti tada i veliku svetkovinu Katoličke Crkve. Običaj se potom proširio na Englesku, a kasnije su ga pape i knezovi proširili na cijelo zapadno kršćanstvo.

Nakon svetkovine Svih svetih dolazi Dušni dan, spomendan svih pokojnika. Vidljivo je kako su tematski ova dva dana prilično usko vezani. Ipak, u nekim katoličkim zemljama Svi sveti su državni praznik, a Dušni dan nije. Crkva na svetkovinu Svih svetih želi naglasiti kako je ona znak zajedništva pokojnih i živih. Sam izraz Dušni dan govori o tome da je duša čovječja besmrtna i da nakon smrti prolaznoga tijela duša dolazi k Bogu.

Podrijetlo Dušnog dana

Do širenja ovoga blagdana doveli su članovi jedne od najpoznatijih benediktinskih opatija u svijetu – one u francuskom Clunyju koji Dušni dan proslavljaju od 10. stoljeća.

Na Dušni dan mnogi vjernici posjećuju groblja i na grobovima svojih pokojnika pale svijeće i donose cvijeće. U srednjem vijeku ovo je bio blagdan na koji su vjernici bili pozvani pomoći siromasima. Pomagalo se siromašnim dušama u čistilištu za koje se smatralo da su u jednoj vrsti stanja okajanja duša te još uvijek nisu dosegle puninu zajedništva s Bogom.

Zanimljivo, u njemačkom jeziku nazivi za svetkovinu Svih svetih i blagdan Dušnoga dana vrlo su slični: Allerheiligen i Allerseelen. Vidljiva je sličnost u poimanju ovih dvaju dana: Svih svetih i Svih duša.