Umirući na križu za nas, Isus je pokazao dokle će Bog ići u svojoj ljubavi prema čovjeku; umirući za slavu Očevu, On je izrazio dubinu ljubavi čovjeka prema Bogu. Križ je vrhovni simbol te ljubavi.
Istinska pobožnost Ocu, Sinu i Duhu Svetome vodi do jednoga cilja: Križa — istinske i vrhunske slave Oca, najvišeg izraza ljubavi na zemlji, središnje točke volje Božje. Pažljivo ispitajmo ovu doktrinu koja nas dovodi do srži kršćanstva, čije je najveće otkrivenje otajstvo križa, čiji je životvorni izvor Euharistija, božansko ovjekovječenje tog otajstva, i čije je tajno sredstvo vođenja duša Bogu sudjelovanje u Isusovoj žrtvi, piše Luis M. Martinez s portala Catholic Exchange.
Sveti Pavao nije želio znati ništa “osim Isusa Krista i to raspetoga”, niti se želio hvaliti nečim osim Kristovim križem, u kojem je naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće.
Slaviti Boga znači prepoznati i proglasiti Njegovu beskrajnu savršenost i svemoćnu suverenost nad svim stvorenim.
Sveto pismo nam kaže: “Nebesa navješćuju slavu Božju” i “puna je zemlja hvale njegove”. Ali samo razumna stvorenja izravno slave Boga, jer jedino ona mogu spoznati, ili barem nazrijeti beskrajnu veličinu, i biti naveden da je hvale i da se izbrišu pred njom u pokornosti s ljubavlju. Sveto pismo prikazuje svece kako padaju ničice pred Božjim veličanstvom. Što je jasnija spoznaja Boga i dublja samozatjenost stvorenja, to je proslavljanje savršenije.
Isus, poznavajući beskrajnu dobrotu bolje od ikoga, žrtvovao se na križu s nedokučivom ljubavlju! Tko osim Boga može spoznati uzvišenu puninu, neizrecivu savršenost ovog vrhunskog slavljenja? I kad je božansko otajstvo jednom ostvareno, preostaje ga samo ovjekovječiti, kristalizirati, učiniti besmrtnim. Isus je to učinio dajući nam nevjerojatno čudo Euharistije.
Možda ćemo na nebu vidjeti da su proslavljanje i ljubav isto: da samo ljubav slavi Boga i da samo u proslavljanju ljubav nalazi svoj odmor i svoj mir. Na zemlji ovo ne vidimo.
Križ, vrhunsko slavljenje Boga, ujedno je i najviši izraz ljubavi. Ljubav je predanje; to je davanje; to je slatka komunikacija našeg cijelog bića sa Voljenim. To je Božja snaga koja nas tjera da se zaniječemo u čast Onoga koga volimo; moć izgubiti sve kako bismo dobili sve; spoznaja izuzetnog užitka našeg nevjerojatnog siromaštva, našeg savršenog lišenja imovine, naše neizrecive poniznosti. U njima će Voljeni postati naše bogatstvo, naša sreća, naša slava, naše sve.
U svetom Evanđelju čitamo da je kraljevstvo nebesko kao čovjek koji proda sve što ima da kupi dragocjeni biser ili njivu u kojoj je skriveno veliko blago. To su simboli ljubavi. Najviša ljubav je beskrajno predanje, potpuna komunikacija, neizrecivo davanje, triju božanskih Osoba u krilu Božjem. Bog je milosrđe, a Njegov intimni život je otajstvo neizrecivih darova ljubavi.
Umirući na križu za nas, Isus je pokazao dokle će Bog ići u svojoj ljubavi prema čovjeku; umirući za slavu Očevu, On je izrazio dubinu ljubavi čovjeka prema Bogu. Križ je vrhovni simbol te ljubavi.
Ljubav stvorenja, budući da je odraz vječne ljubavi, također je potpuno i najslađe darivanje. Anđeli to postižu u miru i radosti svoje duhovne i besprijekorne prirode. Na zemlji, vrhunsko darivanje ljubavi ne može se učiniti osim u boli i smrti. Ovo bi moglo izgledati kao nesavršenost, ali ova naša bijeda prilika je izuzetne sreće, jedinstvene slave. Bog, koji uživa u slastima beskrajne ljubavi, htio je voljeti na ovaj način, i učinio je čuda da bi umro od ljubavi i boli na križu. “Po tome smo upoznali njegovu ljubav: on je za nas položio svoj život”, rekao je sveti Ivan, a njegove su riječi ponavljale sve duše zaljubljene u Boga.