Nedjelja je krštenja Gospodnjega, svetkovina kojom završava božićno vrijeme.

Od najstarijih vremena, Crkva u krštenju Gospodnjem vidi navještaj našega krštenja.

Čin krštenja za nas katolike, znak je umiranja samome sebi i prihvaćanje novog života. Iako se Ivan krstitelj protivi da krsti Isusa, Isus inzistira da se ispuni sva pravednost, a pravednost označuje vjernost Ocu i vršenje njegove volje.

Sveti Jeronim govori o tri razloga zašto je Isus primio Ivanovo krštenje:

1. Rodio se čovjekom, da ispuni svaku zakonsku odredbu i poniznost.
2. Da svojim krštenjem potvrdi Ivanovo krštenje.
3. Da, posvećujući jordansku vodu, silaskom golubice naznači dolazak Duha svetoga u vjerničkoj kupelji.

Ova nedjelja nas poziva da spremni uđemo u prvi tjedan kroz godinu koji počinje s ponedjeljkom, sutra. Pozvani smo na duhovni put koji je utrt Kristovim primjerom vjernosti volji Očevoj i poniznošću.

Za nas kršćane katolike to je poziv na red i ustrajnost, da se prisjetimo obećanja koja su roditelji dali u naše ime, a mi potvrdili. I mi smo poput Krista stavili znak na sebe i posvjedočili što nam je važno.

Isus je bio okružen grešnicima na Jordanu, okružen onima koji su pokajnički došli k Ivanu Krstitelju. U tome je naša utjeha, Krist nije došao zbog pravednika, već zbog grešnika.

Božićno vrijeme nas je dovelo do nedjelje krštenja Gospodnjega, nakon koje ulazimo u vrijeme kroz godinu koje nije obilježeno velikim blagdanima. Prilika je to da učinimo sve što možemo da Božić ne bude uzaludan, tako što ćemo pratiti Isusa i učiti se poniznosti i vjernosti savezu s Bogom kroz zapovijedi koje nam je dao.

U vremenu kroz godinu promišljamo sve što smo čuli i doživjeli unutar božićnog vremena i ono traje sve do Pepelnice.

Na vrijeme kroz godinu možemo gledati kao na vrijeme koje nam pruža priliku da se osvrnemo na proživljeno i pripremimo na ono što dolazi, a to je sada uskrsno otajstvo.