Povijest pripovijeda da je u 7. stoljeću car Heraklije krenuo u rat protiv Perzijanaca kako bi povratio Isusov križ, kojeg su oni ukrali iz Jeruzalema i čuvali u palači blizu Bagdada. Nakon petnaest godina borbi, 630. godine bizantska je vojska povratila sveto drvo i car je trijumfalno poveo svoje trupe u Sveti grad.
Heraklije je htio sam nositi križ dok je ulazio u Jeruzalem, ali kada je prihvatio drvo jašući na konju, to je postalo izuzetno teško, piše Opus dei.
Sjahao je s konja kako bi ga pokušao ponijeti pješice, ali se nije mogao pomaknuti. Zatim se počeo oslobađati svega što ga je opterećivalo: svoje krune, kraljevskog plašta, naprsnika, mača i štita. Napokon, noseći samo tuniku, uspio je podići drvo. Lišen svih svojih carskih bogatstava, car je konačno nalikovao Kristu koji je šest stoljeća prije, tim istim ulicama nosio križ.
Siromaštvo duhom omogućit će nam da nalikujemo Isusu
Kao i kod Heraklija, siromaštvo duhom omogućit će nam da nalikujemo Isusu i da hodimo njegovim stopama. Novac i imetak mogu postati velika prepreka, jer ostavljaju manje mjesta Bogu i čine našu dušu nemirnom. Ne zato što su materijalna dobra sama po sebi loša, već zato što im često pridajemo preveliku važnost te naša sreća postaje pretjerano ovisna o njima.
Trošenje novca nije loša stvar, ali moramo biti na oprezu da nam ono ne postane jedini oslonac za sreću.
Kratak ispit savjesti može nam pomoći da shvatimo da smo, gotovo da to nismo primijetili, možda sami sebi stvorili mnoge potrebe. Moramo pogledati najnoviju epizodu naše omiljene serije, moramo slušati glazbu kad god smo sami ili dok učimo, trebamo potpuno novu odjeću, moramo imati najnoviji iPhone, moramo svako toliko upadati u hladnjak, moramo provjeriti WhatsApp. A ako je to ponekad nemoguće, postajemo nemirni jer smo svoju sreću povezali s tim potrebama.
Isto tako, svi smo iskusili koliko je zadovoljstvo kupovati nove stvari. Nova video igrica, nova pjesma ili nova majica mogu uljepšati tužan dan. Trošenje novca nije loša stvar, ali moramo biti na oprezu da nam ono ne postane jedini oslonac za sreću.
Neki ljudi pokušavaju napraviti dvije ili tri male žrtve svaki dan, kako bi održali svoju volju “u formi”, kako bi je održali slobodnom i okretnom.
Naše je srce još više vezano ako su nam potrebna umjetna pomagala (blage droge ili alkohol) da daju malo uzbuđenja u naš život. Uzimati ih iz zabave ili radoznalosti jasna je manifestacija slabe osobnosti, praznog života koji treba obogatiti umjetnim “proizvodima” i da nismo uspjeli iskoristiti svoje osobne darove za izgradnju smislenog života.
Ponekad može biti dobro biti bez nečega što smatramo “bitnim” kako bismo iskusili što znači siromaštvo, a time i ne ovisili toliko o onome što je možda postalo previše važno u našem životu. Neki ljudi pokušavaju napraviti dvije ili tri male žrtve svaki dan, kako bi održali svoju volju “u formi”, kako bi je održali slobodnom i okretnom. Ako to pokušamo i ne uspijemo, to će biti znak da moramo što prije povratiti svoju slobodu.
Najviše ima onaj tko najmanje treba
Savjet svetog Josemarije uvijek će biti koristan: „Ne zaboravi: najviše ima onaj tko najmanje treba. Nemojte sami sebi stvarati potrebe.” Idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi i slijedi me!
Nije mogao jasno vidjeti Isusa i razumjeti veliko bogatstvo onoga što mu je nudio.
Ovo je uvjet koji naš Gospodin postavlja bogatom mladiću koji je tražio da ga slijedi. Taj je mladić bio dobra osoba – držao je zapovijedi, što je već puno – ali nije bio slobodan.
Sve što je posjedovao postalo je lanac koji ga je vezivao i sprječavao da iskoristi najbolju priliku koja mu se ikad ukazala. Nije mogao jasno vidjeti Isusa i razumjeti veliko bogatstvo onoga što mu je nudio. Naš Gospodin to želi ponuditi i nama, a i mi riskiramo dati mu isti odgovor.