Koliko puta moramo doživjeti neka bolna iskustva da bi smo nešto shvatili? Koliko često upiremo prstom u osobe i neke situacije misleći da nam se to nije trebalo dogoditi i da život nije „fer“? A što ako je svaka situacija poziv na nešto?

Živjeti po uzoru na onoga koji je Život

Mislim da se o tome zapravo radi. Mislim da premalo pažnje posvećujemo tome da pronalazimo smisao u nekim teškim situacijama. To je šteta, jer smisao je uvijek tu, čak i kada ga ne vidimo. Jedino što treba je – otkriti ga.

A onda, na tom tragu, kako povezati nedaće života s Božjom ljubavlju i naklonošću prema čovjeku? Možemo li to uopće povezati i kako? Rekao bih da možemo. Sam Gospodin Isus Krist jednom je prilikom rekao Tko ne mrzi svoj život ne može biti moj učenik. Mislim da sve dok god ne zamrzimo ono što živimo sada, ne možemo početi živjeti životom vlastitim Kristu. Drugim riječima, dok god živimo površno, ne možemo ostvariti svoj puni potencijal – koji dolazi iz susreta s Kristom.

Dok nam god ne dojadi naša komocija, ostajanje na mjestu, lijenost i slične stvari ne možemo iz toga niti izaći jer nam je zapravo dobro u tome. Na sigurnom smo. Odustali smo od života, ali sve ostalo je dobro. Doduše, tako barem mislimo, jer kada izgubimo život onim stvarima koji ga nagrizaju – ništa nije dobro… Mislimo da smo vjernici zbog toga što pobožno izvršavamo zakone, odlazimo na nedjeljnu misu, ponekada nešto i izmolimo, a ne crpimo apsolutno ništa od Onoga za koga mislimo da smo razumjeli i shvatili.

Mislim da sve dok god ne zamrzimo ono što živimo sada, ne možemo početi živjeti životom vlastitim Kristu.

Tako promišljajući, čini mi se da se mnogo istih stvari svodi na zajednički nazivnik – kako koristim svoju slobodu. Je li situacija koja mi se trenutno događa poziv na proklinjanje ili na iskreni vapaj i pokušaj rješavanja situacije? Tko ne mrzi svoj život, ne može biti moj učenik. Riječi su to onoga koji je jedini znao kako živjeti, a ne životariti. Ali – to su i riječi onoga kome je stalo da i drugi zažive što je on živio.

Dok nam god ne dojadi naša komocija, ostajanje na mjestu, lijenost i slične stvari ne možemo iz toga niti izaći jer nam je zapravo dobro u tome. Na sigurnom smo. Odustali smo od života, ali sve ostalo je dobro.

Ono što je On živio jedino ima smisla. Bog ne proklinje svoje teško djetinjstvo koje je započelo tako da je rođen u štalici među životinjama. Bog nije osoba koja živi u grču i napetosti, Bog oprašta onima koji su ga razapeli. Kada kažem oprašta, zaista mislim da oprašta. Ne vjerujem da kaže Ovo ti je bio zadnji puta da si to napravio, ili – Sada ti opraštam, ali probaj tako nešto napraviti samo jednom.. Ne. Oprost je kod Boga oprost u punom smislu te riječi.

Stvorio sam vas bez vas, ali vas neću spasiti bez vas, rekao je Gospodin Isus sv. Katarini Sijenskoj u jednom od ukazanja. To iskustvo spašenosti na neki način može i treba zaživjeti već sada u nama. Kako? Između ostalog, spoznajom jednostavnog izričaja – Tko ne mrzi svoj život, ne može biti moj učenik…