“O svim je tim stvarima prebivala u svom srcu…”

Kada bih čula ovaj opis Marijine ljubavi odmah bih se rastužila. Nije da nisam žudjela za sposobnošću da nosim skrivene istine, čak i one teške, u vlastitom srcu – s ljubavlju, već se radilo o tome da nisam znala kako to činiti. Vlastita slomljenost držala je moje srce u stanju krhkosti i obrane, piše Jeannie Ewing s portala Catholic Exchange.

Budući da sam odrastala u pobožnoj katoličkoj obitelji, čovjek bi vjerovao da sam znala što znači prigrliti Marijinu ljubav. No, nisam. Vjerno smo pohađali misu svake nedjelje i u tjednu, molili prije jela, a moji bi roditelji blagoslovili mog mlađeg brata i mene svaku večer prije spavanja. Imala sam krunicu, ali sam je rijetko molila. Marija je za mene bila daleka heroina, žena čija me tajanstvenost zbunjivala. Kako je žena mogla tiho čuvati toliko toga u srcu? I zašto? Nisam to mogla povezati s vlastitim bujnim, strastvenim temperamentom, osobito s čestim ispadima mišljenja i frustracije zbog kojih su moji roditelji često držali glavu u rukama.

Obratila bih se Mariji i zamolila je da me nauči što znači biti mama, jer me sve u vezi s majčinstvom plašilo. Shvatila sam da znam vrlo malo o njegovanju sićušne djece i to me uplašilo.

Ipak, držala bih sjajnu, svetu sliku s likom Bezgrješnog začeća i molila: “Marijo, molim te, pomozi mi da budem više poput tebe.”

Blažena Djevica Marija / Foto: Dario Zürchauer

Nakon što sam postala majka u svojim ranim tridesetima, ponovno sam preispitala svoj način dijaloga s Marijom. Tog prvog adventa nisam pratila dnevnu pobožnost niti zapalila svijeću na vijencu. Činilo se kao potpuni neuspjeh zanemariti takve čine. Ali mama mi je rekla nešto što nikad neću zaboraviti: “Ti živiš svoj Advent.”

Primila sam ovu poruku svako kasnije liturgijsko vrijeme: Božić, korizma, Uskrs. Obratila bih se Mariji i zamolila je da me nauči što znači biti mama, jer me sve u vezi s majčinstvom plašilo. Shvatila sam da znam vrlo malo o njegovanju sićušne djetešca i to me uplašilo.

Molitva svete Terezije iz Kalcutte često me vodila kroz kronični nedostatak sna i mračne trenutke sumnje: “Marijo, molim te, budi mi sada majka.” S godinama sam naučila što znači “prebirati o svemu u svojem srcu”. To je značilo držati prostora za Duha Svetoga u svakom trenutku, biti usklađen s Njegovim tihim šapatom i pokretima, biti svjesna kada mi govori ili se odmara sa mnom ili traži od mene da Ga strpljivo čekam.

Holywin Zagreb/ Foto: Dario Zürchauer

Dok sam razmišljala, jače sam osjećala Marijinu prisutnost, kao da me vodi dubljoj ljubavi prema Bogu. Budući da je Marija utjelovila puninu svake krjeposti, razmišljanje je bilo i budna aktivnost, kao i pasivno primanje. I jedno i drugo je neophodno u odnosu s Bogom.

Ona primjećuje stvari, male stvari, poput izraza lica jedne osobe u gomili koji govori o tuzi ili usamljenosti.

Budnost je ključna u duhovnom rastu. Većina onoga što nam se događa je izvan naše kontrole. Zapravo, dugo vremena provodimo samo čekajući. Ponekad čekamo odgovor na molitvu. Uglavnom se pitamo zašto čekamo ili koga čekamo. Rečeno nam je da će Isus jednog dana doći, a nitko ne zna taj čas. Ali lako je postati samozadovoljan, upasti u zamku acedije i jednostavno pretpostaviti da to nikada neće biti za našeg života.

Bdjeti znači svoje srce, uz Marijino, prikloniti Božjem Srcu. To uključuje svijest o tome tko smo, za što smo sposobni (i za dobro i za zlo) i potpuno oslanjanje na Boga u svakodnevnoj predaji onoga što ne razumijemo ili ne možemo promijeniti. Receptivno djelovanje uključuje slušanje. Srce poput Marijina je srce koje sluša. Ona primjećuje stvari, male stvari, poput izraza lica jedne osobe u gomili koji govori o tuzi ili usamljenosti. Kad su nam srca otvorena, otkrivamo da suptilnosti u našem okruženju i razgovori postaju velike geste ili pozivi za iscjeljenje i ohrabrenje. Nekako, prijemljivost proširuje našu sposobnost ljubavi.

Vidim to sada kada sam majka petero male djece. I dalje se oslanjam na Mariju kao svoju Majku, ali moje povjerenje u nju proširuje se na ljubav i majčinsku brigu za koju znam da pruža mojoj djeci, posebno kada ne mogu biti s njima da ih zaštitim ili njegujem. Naučiti voljeti najveći je dar majčinstva, dar koji se ne može na isti način ponoviti ni u jednom drugom pozivu. I kad svoje srce usporedim s Marijinim srcem, otkrivam da sam sposoban davati dok ne zaboli, biti ispražnjena dok me Bog ne bude spreman ponovno ispuniti.