"Neka nam je, uz Isusov i naš životni program blaženstava (Mt 5, 3-12), koji je za nas istovremeno i poziv na svetost u zajedništvu naše svete braće i sestara, blagoslovljena svetkovina Svih svetih", rekao je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.
[SVI SVETI, 2021.]
„Koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“ (1 Iv 3, 1)
Za semitski mentalitet, kojemu pripada i ovaj navod, u sinu se nastavlja očeva prisutnost. Da bi to i bilo tako, sin treba sličiti ocu svojim karakterom, moralnim integritetom, svojim životom. Isto ovo vrijedi i za nas kršćane koji se „djeca Božja zovemo i jesmo“. Ako smo djeca Božja, a jesmo, trebali bismo biti prepoznatljivi kao Božji sinovi i kćeri svojim karakterom, moralnim integritetom, svojim životom.
Osobine Božje djece nam je ponudio Isus u Govoru na gori kojemu su sažetak blaženstava
Osobine Božje djece nam je ponudio Isus u Govoru na gori kojemu su sažetak blaženstava. Blaženstva su ponajprije opis onoga koji je Sin. Ona su Isusov životni program. Ona bi, međutim, trebala bila i naš opis, znak prepoznavanja da smo i mi postali sinovi i kćeri u Sinu, Božja djeca, plod njegove ljubavi. To se može dogoditi samo ako blaženstva postanu i naš životni program. Nije to lako. Zapravo, to je lako reći, ali nije i živjeti. Privlači nas sasvim suprotna logika i drugačiji životni programi. Ipak, želimo li Bogu ostati slični, ostati biti njegovi sinovi i kćeri, moramo se nastaviti oko toga truditi. Isus nam je, postavši jedan od nas, svojim primjerom pokazao da je to moguće. Nakon njega su, njegovom milošću vođeni i njega nasljedujući, to učinila i mnoga naša braća i sestre. Zovemo ih svecima. Danas ih slavimo i s Ivanom u Otkrivenju promatramo na nebu kao veliko mnoštvo, “što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika!” Da bi to slavlje bilo cjelovito trebamo i sami postati svjesni da je poziv na svetost i ubrajanje u to neizbrojivo mnoštvo i naš životni poziv. Ali i da su blaženstva jedini način kako to možemo ostvariti, odnosno da su ona način da se ono što već jesmo u Isusu Kristu koji je Sin, a u njemu već jesmo Božji sinovi i kćeri, može očitovano i u punini, kad ćemo i mi sa svim svetima biti „njemu – Isusu – slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“
Da bi to slavlje bilo cjelovito trebamo i sami postati svjesni da je poziv na svetost i ubrajanje u to neizbrojivo mnoštvo i naš životni poziv.
Neka nam je, uz Isusov i naš životni program blaženstava (Mt 5, 3-12), koji je za nas istovremeno i poziv na svetost u zajedništvu naše svete braće i sestara, blagoslovljena svetkovina Svih svetih:
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!