U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju u travnju ove godine mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup, govorio je o pandemiji, međugorskom fenomenu, stanju u Ukrajini, ali i o pričešćivanju na ruku. "Pričešćivanje na ruku jedna je od najstarijih tradicija", poručio je između ostaloga mons. Vukšić.
Mons. Tomo Vukšić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju osvrnuo se na brojne teme. Jedna od njih bila je i pandemija zbog koje su donesene mnoge mjere glede ponašanja vjernika na liturgijskim slavljima.
“Moram kazati da je pričešćivanje na ruku jedna od najstarijih tradicija. U nekim obredima je sačuvana kroz cijelu povijest Crkve. U nekim obredima je u jednom trenutku iščeznula, kao na primjer u rimskom, pa se poslije vratila.
Uz to i drugi oblici su jednako poznati u tradiciji stare Crkve: na jezik, pod jednom prilikom, kao i pod obje prilike. Njihova primjena se, međutim, prilagođavala, ovisno o kulturama, teološkim, asketskim i duhovnim razmišljanjima. Na primjer, poruka je liturgijske simbolike da pričest na ruku nije ustvari sȁmo na ruku, nego je takav način pričešćivanja zapravo simbolično polaganje Tijela Kristova na križ. Jer kod pričešćivanja dlanovi lijeve i desne ruke trebaju biti u položaju jedan ispod drugoga tako da čine križ. S križa je spas! To jest, na simboličan način, s pričesnoga križa se vjernicima daje za duhovnu hranu Tijelo Kristovo u Euharistiji, koja je Isusova nekrvna žrtva na križu. O tomu naša crkvena javnost, nažalost, nije dovoljno informirana. U liturgiji svaka gesta ima svoje značenje i poruku.
Što se pak tiče samih vjernika, mora se poštovati njihov religiozni osjećaj. Općenito govoreći, u normalnim prilikama ako žele pričest na jezik, onda ih tako treba pričestiti. Ili ako žele na ruku, također to treba poštovati. Ali, samo po sebi, jezik nije ništa prikladniji od ruke, niti ruka od jezika. I jedno i drugo je samo organ ljudskoga tijela, jednakoga dostojanstva”, rekao je, između ostaloga, nadbiskup Vukšić.