Mudrosna književnost Starog zavjeta eklektična je zbirka poslovica, moralnih pouka, zagonetki, upozorenja, proširenih meditacija i filozofskih istraživanja i rasprava. U Pjesmi nad pjesmama također su prisutni himni, pa čak i ljubavna poezija. Ljudski autori Biblije zanimali su se ne samo za religiozne teme, što može potvrditi svatko tko čita Bibliju. Književnost o mudrosti glavni je primjer te široke perspektive, piše Simply Catholic.

Razlog ove dužine i širine zanimanja je taj što nam mudrost dolazi u mnogim oblicima. Postoji, naravno, mudrost koju naučimo od samog Boga kroz objavu. Tu se također može steći mudrost iz ljudskog iskustva i razmišljanja. Na primjer, pitanje “Što treba biti pravedno?” ili “Što radi pravednik?” može se odgovoriti iz religiozne perspektive ili iz svjetovnije sklonosti. Odgovori mogu biti različiti, ali nisu kontradiktorni.

Književnost o mudrosti izlaže nas objema vrstama razmišljanja, posebno u knjigama Izreka i Siraha. Neke poslovice ili izreke mogu se smatrati truizmima (očevidna istina, činjenica koju ne treba dokazivati), ali sadrže vječne, mudre savjete, uz puno zdravog razuma. Na primjer, „Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad.. ” (Sir 1, 22).

Knjiga o Jobu

Osim dobrih savjeta, biblijski se autori nisu bojali postavljati teška pitanja. Zapravo su osporavali neadekvatno razumijevanje mudrosti i nedovoljne odgovore na pitanja o značenju patnje, umanjenja i smrti. To je, na primjer, očito slučaj u Jobovoj knjizi. Pitanje iza knjige o Jobu je zagonetka pravednika koji pati.

Odgovori koje su dali Jobovi prijatelji, naime, da je kažnjen za svoje grijehe ili da postoji neka skrivena stvar koju je učinio kako bi ozlovoljio Boga, iznova se pokazuju neodgovarajućim dok Job verbalno razglaba sa svojim sugovornicima. Poezija ove knjige je snažna; prema nekim autorima, to je daleko najvještija i najuzvišenija poezija u Bibliji.

Posljednja poglavlja prilično su iznenađujuća jer Bog odgovara Jobu, u određenom smislu, ali ne dopušta Jobovoj ljudskoj inteligenciji da dominira misterijom patnje. Poezija Božjeg govora oduzima dah; fascinantni su njegovi opisi krokodila (Levijatan) i nilskog konja (Behemoth). Njegov silazak u razgovor poprima oblik vihora i takav je osjećaj poezije.

Propovjednik

Knjiga Koheleth, ili Propovjednik, također ne bježi od kritiziranja spremnih odgovora na teška pitanja. U ovoj knjizi “propovjednik” obavještava čitatelje da je istražio svijet i “Sve su taštine!” U prvom poglavlju objavljuje: „Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem! ” (Propovjednik 1, 9).

Ovo zvuči prilično nihilistički. Autor se ponekad čini prilično malodušnim, ali također piše i ovakve stvari: „Kao što ne znate kako životni dah ulazi u ljudski okvir u majčinoj utrobi, tako ne znate djelo Boga koji djeluje u svemu. Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek` ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro. “(Propovjednik 11, 5-6). Za mudra čovjeka postoji određena poniznost. Nije u našoj moći znati sve stvari, ali moramo odlučiti što ćemo učiniti s vremenom koje imamo.

Molitvenik drevnog Izraela

Knjiga psalama ponekad se naziva i molitvenikom drevnog Izraela. To je i molitvenik Židova i kršćana danas. Psalmi su napisani u poeziji i, kao i druge knjige, pjesme često imaju paralelnu strukturu. To znači da su stihovi napisani u dva ili tri retka, a drugi i treći redak su u odnosu na prvi interakcijom s njegovim značenjem. To može biti sinonimom, antitezom, dovršenjem ideje, itd. Crtice u pjesmi mogu se igrati na puno različitih načina. Može biti zabavno pokušati pronaći paralelna značenja dok čitate psalam.

Knjiga Mudrosti, iako nije uključena u hebrejsku Bibliju, također pripada mudrosnoj literaturi i produžena je meditacija o mudrosti, zakonu i pravednom čovjeku. U središtu knjige je molitva za mudrost, koja izražava duboku čežnju svakog ljudskog srca za Bogom, čežnju koja nikada ne nestaje.