Budi dio naše mreže

Možeš li prepoznati Boga u trenucima kada se čini da te napustio?

„Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi!"

/ at

O nevoljama u kojima čovjek ne prepoznaje Boga zbog uobraženosti i ljudske težnje za savršenstvom promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Zašto sumnjam?
(Mt 14, 22-33)

Kako razumjeti i živjeti Božju riječ? Trebaš ući u riječ, poput proroka Ilije koji se sakrio u špilju na Horebu i tu je osluškivao Boga. Poput Isusa, trebaš se popeti na brdo i tu nasamo biti s njim i s Ocem. To će biti za tebe duhovno brdo na kojem ćeš osluškivati Božju riječ. Gospodin prolazi i progovara.

Moguće da je tvoj život nalik lađi koja plovi kroz olujno more. Ne vidiš obalu iako znaš da je tu negdje. Osjećaš nesigurnost jer više ne prepoznaješ radost molitve. Pokušavaš sve vlastitim snagama. Doduše, sjećaš se čudesa koja je Gospodin učinio, ali spoznaješ svoje nemogućnosti i Božju odsutnost. Nije čudo da si više puta usred vihora i oluje vapio: „Gdje si Gospodine?“ Ali Bog ne ostavlja svoje prijatelje u najgorim olujama. Bog sve smiruje. Ne zaboravlja nikoga. Dolazi svakome koji se izgubio u mraku olujne noći. Teško je prepoznati Boga u trenutku u kojem se čini kako nas je on napustio. Približavao se kao sunce u pomrčini. Činio se duhom, ali bio je spasiteljem. Nije dakle čudno da se prije svega pojavljuju strah, pitanja, a tek onda spasenje.

Apostoli koji su plovili lađom po valovitom i olujnom moru gledali su Isusa sa strahom. Otplovili su možda čak i pet kilometara od obale. Bila je rana jutarnja ura. Svi su bili umorni od neprospavane noći i nevremena. Usred oluje, Isus im se učinio duhom. Dobro su znali da se po vodi ne može hodati. Bili su iskusni ribari, ali tako nešto još nisu nikada vidjeli. Uplašili su se.
Petrovo pitanje: „Gospodine, ako si ti?“ u ovom slučaju postaje opravdano. On ne iskušava Isusa, poput đavla u pustinji (Mt 4), nego zbog oluje, valovlja, straha pred dolazećim Isusom postavlja pitanje koje bi postavio svatko od nas. Petrova rečenica: „Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi!”, jako mi se sviđa. U trenutku kada vidi Isusa on ne sumnja. Njegova sumnja postaje očitom tek kada usred valovlja i vihora ide po vodi. Najvjerojatnije divio se sam sebi. Pogledajmo paradoks u tom zapletu. Petar naređuje Isusu da on mu naredi da dođe k njemu. To je bila Petrova velika čežnja: doći Isusu po moru. On prije nije isprobavao mogućnosti hodanja po moru. Iako je želio biti s Isusom, zaboravio je jednu stvar: hodanje po vodi nije njegova zasluga. To nema veze s ljudskom snagom. Uplašio se, posumnjao. Počeo je tonuti. Možda je postao uobražen. Išao je ipak po moru. Ali onaj koji misli da stoji, neka bdi da ne padne.

Ponekad smo pred Isusom kao učenici u školi: „Učitelju pogledaj! Jesam li to dobro napravio? Hoću li dobiti pet?“ Mislimo da Isus ispunjava dnevnik s peticama kako bismo mogli biti ponosni na sebe. No ta ponositost: „Evo, pogledaj me, ja ne griješim, dobar sam, konačno hodam po površini“ može vrlo često postati zamkom. Tada postajemo infantilno uobraženi! Moglo bi se reći da čak i bezobrazno uobraženi. Od duhovnog nadimanja i nametanja sebe drugima, postoji kratak put k duhovnom topljenju. Isus nas ne želi uobražene i važne. Tu gdje više ne vidiš svojih grijeha i ne znaš zbog čega bi se ispovijedao ili se namećeš drugima kao primjer, vrlo često rađa se sumnja. Dok sve želiš imati pod kontrolom i sam ustajati nakon svojih padova, čeka te smrt pod vodom.
Potapanje postaje za nas duhovnom verifikacijom. Nije važna ljudska sposobnost i elastičnost naših stopala koje koračaju po svakodnevnom uzburkanom moru, nego dlan Sina Božjega. Sumnja se skriva iza vrata uspjeha. Da nema propadanja na dno, ne bismo ništa znali o našoj vjeri.

Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi! Neka to bude i tvoj vapaj, ali ne kao prilika za sumnju nego vapaj srca koje traži Gospodina. Kada ti je teško gledaj u Isusa, nikada pod noge, u valovlje i oluje. Gledaj u Isusa koji te zove k sebi. Dočekat će te raširene ruke. Ne boj se potapanja i propadanja prema dnu. Isus je prvi učinio korak kako bi se susreo s tobom. Spreman je prevaliti i više kilometara nego one noći, samo da se susretne s tobom. Znaj da svaki tvoj korak po uzburkanom i olujnom moru dar je njegove milosti. Prema tome, ako Bog je s tobom, tko će protiv tebe? Čemu strah koji paralizira cijeli tvoj život. Pogledaj gdje se nalaziš. Kako izgleda tvoja lađa. Možda svi oko tebe sumnjaju i viču od straha. Vapi Isusu da ti zapovijedi da mu dođeš.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja