Lutka od soli je pod svaku cijenu htjela saznati što je to more.

Odlučila je potražiti odgovor. To je bio jedini način kako bi zadovoljila svoju znatiželju.

Na početku svog traganja, susrela je planinu i upitala: Možeš li mi reći gdje je more? Planina joj odgovori: Žao mi je, ali nikada nisam niti čula što je to more.

Lutka je žalosno krenula dalje. Susrela je drvo i postavila mu isto pitanje. Odgovori: Ne znam, ali probaj pitati rijeku, ona je dolje, malo niže.

Lutka nije odustala, te je našavši rijeku upitala: Čula sam da bi ti mogla znati gdje je more. Možeš li mi pomoći? Rijeka odgovori: Znam, odvest ću te tamo.

Nakon dužeg putovanja, lutka je ugledala predivan prizor: bila je zora, sunce je počelo izlaziti, a njegov odsjaj vidio se na moru.

Konačno, upita lutka more – Reci mi, tko si ti? More sam – odgovori. A što je to more?, nastavi lutka. Ja sam more, nastavi more.

Htjela bih to razumjeti, ali ne mogu. Što da učinim?

Dotakni me – odgovori more.

Lutka odlučno krene prema moru, te ga dotakne nogom. Nakon jednog trena, uplašila se i uzviknula: Što si to učinila, gdje su mi prsti?

Odgovori more – Nisi li to tražila? Nisi li htjela saznati tko sam?

Nakon početnog obeshrabrenja, odvaži se lutka i uđe u more. Svakim je novim korakom gubila jedan dio sebe. Što je više ulazila, ostajala je siromašnijom za dio sebe, ali tim je više razumjela što joj je more htjelo reći.

Ipak, na kraju je još jednom postavila pitanje – Što je to more? Posljednji val progutao je ono što je ostalo od nje. U trenutku kada je lutka nestajala u potpunosti, gubeći se u valu koji ju je obuzeo i odnosio, radosno je i ispunjeno viknula: Sada znam što je more.

Čitajući ovu priču, na pamet mi je pao razgovor Isusa i Nikodema. Nikodem, pobožan i ugledan Židov želio je upoznati tog čovjeka koji je činio čudesna djela, a saznao je mnogo više nego što je očekivao. Isus mu daje odgovor kakav nije mogao niti zamisliti.

Nikodem nije znao da se čovjek može “roditi odozgor”. Nikodem vjerojatno nije znao da vjera nadilazi razum. Nikodem je došao do svojih granica, granica koje su svoje mjesto morale ustupiti jedinom što je neshvatljivo, a to je, pogađate – ljubav.