"I ja dolazim s iskrenom molbom: Oduzmi od mene svaku goropadnost i divljaštvo srca moga, ukloni tvrdoću, opake namisli i nečistoću, zavist i oduzimanje života! Razotkrij do kraja koliko je to moje srce kameno. Izvadi ga iz mene i podari mi novo srce, satkano od tvojega milosrđa."
Isusovac Niko Bilić profesor je na zagrebačkom Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Na mrežnoj stranici amdg.eu bilježi proces cjeloživotnog učenja kroz duhovnost, teologiju, predavanja, molitve, knjige, znanstvene članke, stručne radove i suradnju s mnogim zajednicama te fakultetima. Njegovu molitvu za novo srce donosimo u cijelosti:
Srce je skrovito, a važno. Upozorava me da imam svoje središte i da sam ranjivo biće
U svojem ubrzanom svijetu zahvaljujem ti, Gospodine, što mi darivaš trenutak za smirenje, trenutak za srce. Želim svim bićem iznova poslušati tvoje sveto obećanje: “Dat ću vam novo srce!” (Ez 36,26).
Moje srce čudesno radi. Zbog njegove snage osjećam kako mi noge žive, pa i prsti na vrhu mojih stopala. Zato što moje srce radi, moje ruke, moji mišići spremni su za djelovanje. Cijeli moj organizam pun je života. I one najosjetljivije, najmudrije stanice u mojoj glavi djeluju zato što mi srce kuca. Koliki je to silan dar na kojem ti sada želim zahvaliti! Meni si ga dao Stvoritelju dobri, tebi ga posvećujem.
Moje srce koje kuca danju i noću, na javi i u snu, kad svim silama ulažem napor i kad u miru počivam. Podsjeća me na Isusovu riječ: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim” (Iv 5,17). Srce je skrovito, a važno. Upozorava me da imam svoje središte i da sam ranjivo biće.
Izvadi ga iz mene i podari mi novo srce, satkano od tvojega milosrđa
Ti me, Gospodine, pozivaš da učim od tebe (Mt 11,29). Upozoravaš me na poniznost (ταπεινός) tvojega srca. Istu onu poniznost (ταπείνωσις Lk 1,48) koja je resila neznatnu službenicu Gospodnju, majku tvoju. Tvoje je srce krotko, s ljubavlju primaš bolesne, umorne i opterećene. Pažljivo ih liječiš i krijepiš. Daješ im svoj mir. S ganućem gledaš na ovce bez pastira. Čuješ molbu onoga oca koji vapi: “Imaj samilosti s nama!” (Mk 9,22).
I ja dolazim s iskrenom molbom: Oduzmi od mene svaku goropadnost i divljaštvo srca moga, ukloni tvrdoću, opake namisli i nečistoću, zavist i oduzimanje života! Razotkrij do kraja koliko je to moje srce kameno. Izvadi ga iz mene i podari mi novo srce, satkano od tvojega milosrđa.
Zajedno s ljubljenim učenikom gledam kako se koplje zabija u tvoje, srce od mesa, srce koje nas je do kraja ljubilo. Zajedno s Tomom, apostolom, pristupam u ovaj čas sasvim blizu k tebi. Daj mi da do u dubinu svoje duše osjetim kako je to iza rane na tvom boku na uskrsni dan tvoje srce jedro, radosno kucalo. Tvoje srce, Isuse, novo je srce – živo, utjelovljeno, koje nam Otac s neba daje.