“Živimo u užurbanom, uzbuđenom svijetu. Svijet koji je odmjeren od prekida do prekida. Dobivamo vijesti na sat. Život je rascjepkan. Otkako smo razdvojili atom, naši životi su se podijelili… Nemamo više pažnje.” (Fulton J. Sheen, On The Demonic, 183).

Zaglavili smo u carstvu koje pripada Knezu ovoga svijeta i više ne podižemo oči prema Isusu.

Ove je riječi izgovorio sluga Božji nadbiskup Fulton J. Sheen prije pedesetak godina, prije mobitela i interneta. Ako tada nismo imali raspon pažnje, kako nam je danas? Studije su pokazale da zlatne ribice imaju dulji raspon pažnje nego današnji odrasli ljudi, piše na mrežnoj stranici Catholic Exchange.

Sheenov lijek bila je svakodnevna Sveta ura: “Ovo je, moja dobra braćo i sestre, razlog za stvaranje kontinuirane Svete ure. To je jedini način na koji se danas možemo moliti jer je toliko potrebno da se oslobodimo svijeta” (On The Demonic, 183).

Molitva/Foto: Dario Zürchauer

Uspoređuje nas s učenicima na putu za Emaus: „Govorite, govorite, govorite, govorite, govorite. Raspravljate, raspravljate, i opet rasprava. Kad nam nedostaje sadržaja unutarnjeg života, puno pričamo. Jadno, pričljivo kršćanstvo… Kad izgubimo duhovni vid, ulazimo u politiku” (On The Demonic, 184). Ulazimo u vijesti, stvari ovoga svijeta. Zaglavili smo u carstvu koje pripada Knezu ovoga svijeta i više ne podižemo oči prema Isusu.

Na putu za Emaus, nakon što su proveli dosta vremena s Isusom, učenicima su se otvorile oči, a zatim su ga oklijevali pustiti: “Ostani s nama” (Luka 24,29).

Ovo je molitva. Dolazimo u Svetu Uru s brigama svijeta koje nas tište. Razbacani mozgovi, naši umovi rascjepkani poput atoma. Ali “dok ostajemo s Njim, brige svijeta počinju nestajati. Svjesniji smo Kristove prisutnosti. Na kraju jednog sata vrlo često nerado odlazimo. ‘Ostani s nama, dragi Gospodine. Prošao je dan i noć je.’” (On The Demonic, 185).

Drugi Antunovski hod završio je klanjanjem

Đavao ne navodi svakoga da čini užasno zle stvari. Za mnoge, sve dok ih on može natjerati da samo drže određenu distancu, da jednostavno zanemaruju komunikaciju s Isusom, to je dovoljno.

Iz đavolske perspektive, je li doista važno koliko smo metara i kilometara udaljeni od Isusa sve dok smo udaljeni od Isusa? Naravno, Zli bi radije da smo dvadeset “kilometara” udaljeni od Dobrog Gospodina, ali sve dok smo daleko od Njega, krajnji rezultat je isti. Nadbiskup Sheen rekao je da će glavno iskušenje onih u Crkvi sljedećih 200 godina biti svjetovno, jednostavno zaglaviti u svijetu (On The Demonic, 4). Moramo se boriti protiv ovog iskušenja; trebamo ponovno preuzeti dnevnu Svetu Uru i približiti se Isusu.

Moramo biti svjesni našeg odnosa s Isusom. Odnosno, moramo poraditi na tome. Kako bi izbjegao zanemarivanje, ranije u životu Sheen bi od svećenika tražio Svetu uru dnevno. Ali do ranih 1970-ih, gledajući uspon demonskih sila i užurbanost života zbog koje je bilo tako lako jednostavno zaboraviti razgovarati s Gospodinom, nadbiskup Sheen zahtijevao je dnevnu Svetu uru od svećenika i najmanje 15 minuta dnevnog klanjanja od laika.

Foto: Pixabay

Jesu li naše godine toliko različite od Sheenovih? Jesmo li manje zaposleni? Jesmo li manje svjetovni? Jesmo li manje u iskušenju zanemarivanja? Ako nam je prije pedeset godina trebala svakodnevna Sveta ura, potrebna nam je i sada.

Sheen je uvijek bio fasciniran rečenicom sluškinje svetom Petru: “Bio si s Kristom” (Mt 26,69). Čak i kad je svetom Petru najteže, ljudi ga vide i primjećuju Isusovu prisutnost. Kakav kompliment!

U doba kada su mnogi otpadali, Sheen je izjavio: “Nikada nisam upoznao svećenika, brata ili sestru koji su napustili Crkvu, a koji su svakodnevno održavali Svetu uru. I nikad ga neće biti jer žive tako blizu Njega, a On ih neće pustiti” (On The Demonic, 197).

Držimo se Isusa. Molimo svakodnevno Svetu uru.

Bog te ljubi!