Nedavno sam posjetio redovnicu koja je bila hospitalizirana zbog terminalne faze raka. Htio sam moliti za nju kad mi je kroz glavu prošla misao: “Recimo da moliš za nju, a ona se ne oporavi. Pretpostavimo da nikada ne preživi ovaj rak. Nije li loše da joj daješ lažnu nadu moleći za nju? Kakva je korist od tvoje molitve kad znaš da je njeno stanje terminalno?” Ignorirao sam tu negativnu misao i žarko i s vjerom u Boga molio za nju, piše otac  Catholic Exchange.

Molio sam za nju jer znam da molitva nije samo dobiti nešto od Boga. Ozdravljenje je uvelike Božji posao i On ozdravlja kada molimo za ozdravljenje s jakom vjerom i kada je bolesna osoba ispravno raspoložena da primi ozdravljenje. Ali molitva je također povezivanje s Bogom i pronalaženje svrhe u stvarima s kojima se suočavamo u životu. Molitvu ne smijemo svesti na jednostavno navođenje Boga da učini nešto za nas ili da nam da ono što nam je potrebno. Također moramo moliti da budemo vjerni našoj životnoj svrsi koju nam je Bog dao.

Ne možemo tražiti Božju svrhu za nas u našim životima dok se držimo vlastite samovolje i osobnih planova.

Sveti Marko nam govori o Isusovu molitvenom životu ovim riječima: “Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.” (Mk 1,29-39) Za što je molio? On sigurno nije molio za uspjeh u svojoj službi iscjeljivanja jer je već bio u tome uspješan. On je izliječio Šimunovu punicu prethodne večeri.

Presveto Srce Isusovo/Foto: Dario Zürchauer

Isus je prvenstveno molio da se poveže sa svojim Ocem i da bude vjeran Očevom naumu za njega u dobrim ili lošim vremenima. Ostao je vjeran Očevoj namjeri za Njega tako što je uvijek s ljubavlju promatrao svog Oca. Kad su ga optužili da liječi subotom, odgovorio je: “Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini; jer što god On čini, tako i Sin čini.” (Iv 5,19) Njegov se molitveni život prvenstveno odnosio na ulazak u Očevu nakanu za Njega i na vjernost toj nakani.

Što se događa kada izgubimo osjećaj svrhe u našim životima? Tada počinjemo govoriti i razmišljati poput Joba: “Nije li čovjekov život na zemlji naporan posao? Nisu li njegovi dani nadničarski? On je rob koji čezne za hladovinom… Dodijeljeni su mi mjeseci bijede, dodijeljene su mi mučne noći… Više sreće neću vidjeti.” (Job 7,1-3, 7)

Job je toliko fiksiran na svoje muke da se ne veseli Božjoj intervenciji. Njegov život u ovom trenutku nema nikakvog smisla. Zaboravlja sve dobro što je učinio za Boga u prošlosti i kako mu je Bog također bio vjeran.

Joba preplavljuje besmislenost života jer on samo razmišlja i razgovara sam sa sobom. Ne ulazi u molitveno slušanje Boga. Prvo, moramo nešto žrtvovati da bismo bili u zajednici s Bogom. Isus je žrtvovao nekoliko sati sna kako bi proveo vrijeme sa svojim Ocem u molitvi.

foto: zupa-sracinec.hr

Drugo, moramo tražiti trenutke tišine nasamo s Bogom. Ova unutarnja i vanjska tišina neophodna je za plodno zajedništvo s Bogom u molitvi. Otkrio sam da nekoliko tihih trenutaka u Presvetom Sakramentu dopuštaju Bogu da utisne prisutnost u moje srce i daje mi milost da Mu budem vjeran.

Treće, naša nas molitva mora dovesti do nastojanja da u svemu ispunimo Božju volju. Isus nije tražio vlastitu volju ili volju onih kojima je služio. Nije dopustio da bilo što, ili itko, stane između Njega i volje Njegovog Oca. Ne možemo tražiti Božju svrhu za nas u našim životima dok se držimo vlastite samovolje i osobnih planova.

Četvrto, naša nas molitva mora pripremiti za služenje svim osobama s ljubavlju. Isus je spreman napustiti one koji ga cijene i prijeći k drugima koji ga možda ne cijene. Naš molitveni život mora nas učiniti dostupnima za ljubav i služenje svima drugima. Takva bi nas molitva trebala učiniti sličnim svetom Pavlu koji je rekao: “Svima sam bio sve, da barem neke spasim.” (1 Kor 9,23)

foto: web kćeri božje ljubavi

Na kraju, naša molitva ne smije biti ograničena na traženje od Boga stvari koje su nam potrebne. Doista, Isus nam zapovijeda da uvijek tražimo: “Molite i dobit ćete.” (Mt 7,7) Molimo ga za sve što nam je potrebno za sebe i za druge. Nikada nije kasno tražiti i nikada Ga ne smijemo prestati tražiti.

Ali također moramo proširiti svoje razumijevanje molitve. Također moramo biti spremni i otvoreni primiti od njega milost da shvatimo i slijedimo njegovu namjeru za nas u svim stvarima, povoljnim ili nepovoljnim.