Budi dio naše mreže

Molitelji ispred bolnica - zadnji znak nade trudnicama koje su odlučile pobaciti

"Ono što nas posebno motivira da izađemo pred bolnice je sama ta prisutnost... Tu smo zadnji znak nade majkama koje su ili prisiljene ili dolaze na pobačaj jer misle da ne mogu same, da nije pravo vrijeme da imaju dijete. Ali smo i prvi znak ljubavi onim majkama koje izlaze iz bolnica, koje su učinile pobačaj; mnoge žene imaju velike rane koje nose 5, 10, 20 ili 50 godina”, tumači Petra Milković.

/ Tihana Semijalac

S prvim danom korizme započela je još jedna kampanja inicijative 40 dana za život. U Hrvatskoj u ovoj kampanji sudjeluje 29 gradova na 31 mjestu bdjenja, a molitveno bdjenje traje od 6. ožujka do 14. travnja. Istovremeno se kroz ovih 40 dana moli i bdije za prestanak pobačaja u 377 gradova diljem svijeta.

U razgovoru s Petrom Milković, izvršnom direktoricom kampanje, saznajemo detalje o ovoj 11. po redu 40-dnevnoj molitvi za život u Hrvatskoj, o poticajima i motivima zbog kojih ustraju u daljnjim nastojanjima te o samim plodovima inicijative.

„Ono što nas posebno motivira da izađemo pred bolnice je sama ta prisutnost… Tu smo zadnji znak nade majkama koje su ili prisiljene ili dolaze na pobačaj jer misle da ne mogu same, da nije pravo vrijeme da imaju dijete. Ali smo i prvi znak ljubavi onim majkama koje izlaze iz bolnica, koje su učinile pobačaj; mnoge žene imaju velike rane koje nose 5, 10, 20 ili 50 godina”, tumači Petra Milković. Zato su za njih kroz inicijativu 40 dana za život organizirali program za iscjeljenje rana od spontanog ili namjernog pobačaja „Oprostom oslobođene”. Jedan će takav program uskoro započeti u Splitu, a otvorene su prijave za još tri programa u Zagrebu, Ludbregu i Đakovu.

„Stojimo miroljubivo; svaki naš molitelj tj. osoba koja dođe moliti ispred bolnice potpisuje izjavu o miroljubivom bdjenju kojom izjavljuje da neće biti agresivan, na agresiju odgovarati agresijom, neće raditi ništa što je protivno pravilima inicijative”, podsjeća naša sugovornica, „te će pružiti pomoć majkama koje im se s tom željom obrate.” No, što konkretno znači pružiti pomoć i mogu li majke računati na materijalnu potporu inicijative i nakon rođenja djeteta Milković objašnjava: „Svaka priča je individualna, posebna, neke majke doslovno trebaju samo razgovor, toplu riječ, nemaju neke financijske poteškoće, već su izgubile nadu. Međutim, ima i situacija u kojima pomažemo tako da majkama plaćamo stanarinu, režije i ono što je potrebno dok ne stanu na noge. Cilj nam je, naravno, da te majke, nakon što se dijete rodi i stasa, mogu početi raditi ili nastaviti školovanje, znači da im osiguramo, ne samo osnovne uvjete za život, nego da svaka od njih može dobiti ono što joj treba. Tu naravno imamo pomoć raznih volontera; psihologa, odvjetnika, frizera, zubara i drugih koji ponude neku svoju pomoć, imamo liječnike i ginekologe koji su uvijek spremni pratiti trudnoću. Neke od njih doista su prisiljene na pobačaj, neke su ostavljene same… Sjećam se kada nam je jedna majka rekla: ‘Ja sam zaista bila sama, bez ikoga tko bi prihvatio ovo moje dijete, vi ste jedina obitelj koju trenutno imam.’ Hvala Bogu, nakon rođenja djeteta obično se te situacije poprave i obitelji budu sretne. Ima jako puno lijepih svršetaka tj. novih početaka, no ima i stvarno teških situacija i zato smo uz svaku majku kojoj treba pomoć.” Pri tom navodi kako i nakon rođenja pomažu u higijenskim potrepštinama, hrani, odjeći za dijete, bonovima za trgovine mješovitom robom; nekim majkama je ta pomoć kraće potrebna, neke uspiju i od rodiljnih naknada ili same stanu na noge, neke zahvale i kažu da im pomoć više nije potrebna, „a mi smo zaista tu na raspolaganju do kada je to potrebno ili, što je krajnji cilj, da pomognemo majkama ili očevima pronaći posao kako bi mogli sami zarađivati za svoju obitelj”, objašnjava.

„Svaka beba koja se rodi posebna je radost, kad uzmete u ruke to dijete koje su obitelj, okolina i cijelo društvo htjeli odbaciti, to vam zauvijek ostane urezano u srce i zbog toga se svako jutro budimo ili u noćnim satima bdijemo.”

Posebnost ove kampanje je što se nizom tribina i predavanja bavi temom priziva savjesti te je njeno geslo „Blago čovjeku koga ne osuđuje vlastita savjest” (Sir 14, 2).

Inicijativa je za ovu kampanju izabrala i nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, kojem se posebno utječu u molitvi za prestanak pobačaja u hrvatskom narodu, a pokreće ih njegov citat: ‘Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.’ „Vjerujemo da smo mi vjernici katolici, ali i svi kršćani, doista predodređeni za borbu i da se trebamo boriti za one najmanje među nama, a to su brojni nerođeni kojima prijeti smrt u majčinoj utrobi”, tumači izvršna direktorica kampanje.

Kroz molitvu i četrdesetodnevno bdjenje u svojim župama ili na neke druge načine neslužbeno su se u ovu kampanju uključili i gradovi Poreč i Rab što je veliki plod filma „40 dana…” koji je bio prikazan u tim gradovima te su ljudi dirnuti onim što su vidjeli svojom molitvom i bdjenjem pred Presvetim odlučili moliti za blagoslov i uspjeh inicijative u Hrvatskoj. Napomenimo, i kako će se tijekom ove kampanje nastaviti s prikazivanjem filma „40 dana…“ po župama diljem Hrvatske te će biti ponuđeni mnogi programi Udruge Hrvatska za Život.

Naglasak na molitvi, postu , pokori i vršenju zadovoljštine za grijeh pobačaja

Predsjednik inicijative 40 dana za život u Hrvatskoj Ante Čaljkušić kroz otvoreni se poziv na molitvu i post prije nekoliko dana već obratio moliteljima i prijateljima Inicijative u kojem poziva laike, kler te sve ljude dobre volje da kleknu na koljena tijekom ove korizme te se molitvom, postom i pokorom zauzmu za život nerođenih:

„Želim kroz ovo otvoreno pismo prozboriti o ključnom trenutku u kojem se trenutno nalazi hrvatski narod. Vjerujem da smo u posebnom i milosnom vremenu po pitanju začetog ljudskog života u kojem možemo molitvom i postom, raskajana srca, vapijući raširenih ruku pridobiti od Gospodina milost da prestane pobačaj u našoj domovini Hrvatskoj. Moramo prihvatiti da nema drugog načina za rješenje ovog najvećeg zla u svijetu osim molitve i posta… Uzalud su sve naše rasprave, uzalud je svako teologiziranje, filozofiranje, uzalud je bavljenje pitanjem pobačaja s filozofskog, teološkog, biološkog, pravnog, sociološkog i svih drugih aspekata, ako naše polazište nije ukorijenjeno u Isusu Kristu kroz molitvu, post i sakramentalni život. Uzalud je sve to, uzalud je umovanje, uzalud su tribine, uzalud su okrugli stolovi, uzalud su peticije, uzalud je svako ljudsko nastojanje ako nema izvorišta, a to je Krist koji daje živu vodu… Mi smo u vremenu u kojem možemo zadobiti milost od Gospodina. U vremenu u kojem možemo na najljepši način molitvom i postom podići glas za nerođene, za dostojanstvo majčinstva i očinstva. U vremenu u kojem se kultura života koju trenutno gradimo može ustoličiti u hrvatskom narodu. U vremenu u kojem se mogu spasiti mnoge duše onih koji rade ili na direktan ili indirektan način sudjeluju u promidžbi ili izvršavanju pobačaja. Naše srce u ovom vremenu može ljubiti više nego ikada. Naše srce u ovome vremenu može praštati više nego ikada. Naše srce u ovome vremenu može biti bliže uza sve neprijatelje života više nego ikada.” Cijeli poziv Ante Čaljkušića pročitajte OVDJE.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja