Uvod

Već treću nedjelju pratimo Isusov govor s posljednje večere. Današnji isječak toga govora pred nas stavlja tri teme: jedinstvo crkve, zaštitu od Zloga i posvećenje. Nije slučajno da se upravo ovaj evanđeoski odlomak čita na nedjelju uoči blagdana Duhova.

Isusova velikosvećenička molitva

Današnji je odlomak dio sedamnaestog poglavlja Ivanova evanđelja, koje nazivamo Isusovom velikosvećeničkom molitvom. Zašto baš tako? Ovo je jedna od rijetkih prilika kada možemo čuti Isusa kako se moli Ocu i dobiti djelomičan uvid u unutarnji život Presvetoga Trojstva. Također, Isus ovdje moli na jedan vrlo specifičan način: zagovara za svoje učenike, ali ne samo za dvanaestoricu nego i za sve „koji će na njihovu riječ vjerovati“ (Iv 17,20), tj. sve nas. U Izraelaca je jedino veliki svećenik smio doći u Hram pred Božju prisutnost i zagovarati za ljude. Dakle, Isus ovdje vrši ulogu velikoga svećenika, odakle i spomenuti naziv.

Jedinstvo Crkve

U svojoj molitvi Isus zagovara za nekoliko stvari. Prvo, moli za jedinstvo Crkve, i to na jedan vrlo radikalan način: „da budu jedno kao i mi“ (r. 11). Božanske osobe, Otac i Sin, žive savršeno jedinstvo prožimajuće, sebedarne ljubavi. Otac cijeloga sebe daje Sinu, bez ikakve uskrate, a Sin prima od Oca i daruje cijeloga sebe njemu. Ta dinamika, taj vrtlog darivanja toliko je snažan i živ da postaje treća osoba Presvetoga Trojstva – Duh Sveti. To je ono za što Krist sada moli da zavlada među njegovim učenicima.

Nije dovoljno imati Crkvu kao zajednicu ljudi koji dijele ista uvjerenja i običaje.

Nije dovoljno imati Crkvu kao zajednicu ljudi koji dijele ista uvjerenja i običaje. Među vjernicima mora postojati odnos kakav vlada među božanskim osobama. To ne znači da se moramo rastopiti od ljubavi kad god vidimo nekoga tko je kršten, ali znači nešto drugo, nešto što smo prošle nedjelje čuli iz Evanđelja: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13). Biti jedno znači ostvariti takvo zajedništvo u kojem je svaka osoba spremna položiti život za drugoga, kao što je Krist učinio za svakoga od nas.

Zaštita od Zloga

U idućoj prošnji Isus moli Oca da njegove učenike, koji su još u svijetu, zaštiti od Zloga. Dok je bio na zemlji, učenike je držao pod svojim okriljem, poučavao ih je, opominjao, branio, tješio… Na neki način, učenici su bili zaštićeni i od ljudi i od đavla. No Isus odlazi znajući da će njegovim učenicima biti teško bez njega. Ne samo da ostaju bez svoga zaštitnika nego postaju i tuđinci u svijetu: kršćani se svojim načinom života razlikuju od ostalih ljudi te samom svojom prisutnošću mnogima uznemiruju savjest. Zato ih često ljudi mrze i odbacuju.

Na neki način, učenici su bili zaštićeni i od ljudi i od đavla. No Isus odlazi znajući da će njegovim učenicima biti teško bez njega. Ne samo da ostaju bez svoga zaštitnika nego

Isus zna koliko je teško živjeti kao prognanik u stranoj zemlji, stoga moli Oca za svoje učenike, ali ne zato da ih makne iz njihove sredine, nego da im dadne snagu kako bi se mogli oduprijeti grijehu i posvetiti svijet u kojem žive.

Posvećenje u istini

U posljednjoj prošnji Isus od Oca traži: „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ (Iv 17,17). Riječ svetznači ‘odvojen’, ‘odsječen’. Bog je svet jer je odvojen od ovoga svijeta, potpuno je drukčiji. Kada Isus posvećuje apostole, on ih izdvaja iz svijeta koji propada. Ne želi da žive vođeni lažnim vrednotama niti da robuju grijehu. Učenici ostaju u svijetu, ali posvećeni, odvojeni od svijeta po istini. Kako shvatiti ove riječi? Sotona je lažac (usp. Iv 8,44), a naši problemi počinju kada počnemo vjerovati u njegove laži: primjerice, da moramo davati rezultate kako bismo vrijedili, da moramo drugima udovoljavati kako bismo bili voljeni, da je naš život slučajnost i promašaj, da bol i patnja nikada neće prestati, i još brojne druge neistine. Takve je laži Isus došao razoriti.

Takve je laži Isus došao razoriti.

On nam govori istinu da, bez obzira na sve promašaje i uvrede, vrijedimo jer smo Božji sinovi i kćeri; da smo od trenutka začeća beskrajno voljeni i da nijedan naš postupak to ne može promijeniti; da postoji plan za naš život koji je toliko predivan i velik da ga ne možemo ni zamisliti (usp. Ef 3,20). Oni koji prihvate tu istinu bit će posvećeni, izdvojeni iz ovoga svijeta te izdignuti iz očaja i ropstva besmislu u prostore beskrajne Božje radosti i ljubavi.

Molitva je uslišana

Ova čitanja nisu slučajno odabrana za nedjelju prije blagdana Duhova jer je upravo na dan Pedesetnice, u događaju izljeva Duha Svetoga, Otac ispunio sve tri molbe. Do tada su se apostoli skrivali, u strahu za vlastiti život, misleći prvenstveno na sebe i svoju sigurnost. No nakon primanja Duha Svetoga svi istoga časa izlaze propovijedati Božju riječ, riskirajući pritom svoje živote. Tada su počeli toliko ljubiti svoju braću i sestre da su bili spremni dati život za njih, što se na kraju i dogodilo.

Učenici su dobili darove Duha Svetoga i s njima su se mogli oduprijeti zavođenju Sotone.

Silaskom Duha Svetoga apostoli su osnaženi za izlazak u svijet, među ljude, a da pritom ne postanu dio toga svijeta. Tako je ispunjena Isusova druga molba. Učenici su dobili darove Duha Svetoga i s njima su se mogli oduprijeti zavođenju Sotone.

Treće, upravo je Duh Sveti taj koji je nadahnuo svete autore da napišu novozavjetne biblijske tekstove. Zahvaljujući tim tekstovima, mi danas imamo priliku čuti Božju istinu i posvetiti se u istini, izdvojiti se iz ovoga propadljivog svijeta te gledati na sebe i svijet Božjim očima.

Zaključak

Od blagdana Uzašašća započinje vrijeme intenzivnije pripreme za blagdan Duhova. Molimo stoga da nam Bog dadne ljubavi da budemo spremni dati svoj život za drugoga, da nas osposobi za odupiranje lažima Zloga i da nas posveti u istini kako bismo u sebi mogli imati puninu božanske radosti.