Sveta Mirjam od Raspetoga Isusa bila je arapska karmelićanka, mističarka i stigmatičarka, koja je živjela posebnu pobožnost Duhu Svetomu, prenosi portal Karmel.hr.

Mariam Baouardy je rođena 5. siječnja 1846. u Abellini u Galileji od roditelja predanih katolika grčkog obreda (grkokatolici).

S navršenih tri godine života ostala je bez roditelja. Zajedno s bratom Paulom povjerena na skrb jednom ujaku, koji je preselio u Aleksandriju u Egipat nekoliko godina ranije. Nikada nije dobila neko formalno obrazovanje, te je ostala nepismena. S trinaest je godina, htijući svoj život predati samo Bogu, odlučno je odbila brak koji je njezin ujak, u skladu s istočnjačkim običajima, ugovorio za nju. Nekoliko slijedećih godina je radila kao kućna pomoćnica u Aleksandriji, Jeruzalemu, Bejrutu i Marseillesu.

Na početku Korizme 1865. pristupila je Sestrama milosrdnicama, no kako se razboljela bila ih je prisiljena napustiti nakon nekoliko mjeseci. Poslije je primljena u Institut sestara svetoga Josipa, ali je nakon dvije godine postulature proglašena nesposobnom za samostanski život.

Konačno je 14. lipnja 1867. ušla u Karmel u Pauu. 21. kolovoza 1870., dok je još bila u novicijatu, otišla je u Indiju da bude osnovateljica Karmela u Mangaloru. 21. studenoga 1871. položila je svečane zavjete. Godinu dana kasnije je pozvana natrag u Pau, odakle je otišla kao član nove fundacije za prvi Karmel u Palestini. Umrla je 26. kolovoza 1878. u Betlehemu od raka koji je zadobila nakon jedne frakture uzrokovane padom. Beatificirao ju je papa Ivan Pavao II. 13. studenoga 1983., a svetom ju je progasio papa Franjo 2015.

Jednom joj je prilikom Isus rekao: “Ako me želiš naći, poznavati i poći za mnom, zazovi Svetoga Duha, Onoga koji je rasvijetlio moje učenike i koji rasvjetljuje sve narode što Ga zazivaju u molitvi. Uistinu, kažem vam: tko god zazove Duha Svetoga, tražit će me, naći će me i doći će k meni, po Njemu. Nježna će biti njegova savjest, poput poljskog cvijeća, ako onaj što moli bude roditelj, u njihovoj će obitelji zavladati mir, u njihovim će srcima biti mir u ovom i u budućem životu.

Vruće želim da razglasiš, da će svi svećenici, koji bi jednom mjesečno slavili svetu Misu na čast Duha Svetoga, time proslaviti Njega, a svi vjernici koji će Ga prisutni u svetoj Misi tako častiti, bit će zauzvrat počašćeni od Duha Svetoga, u njihovim će dušama vladati mir i duše im ne će umrijeti u tami. Traže se razne nove pobožnosti, a zaboravlja se tako važna pobožnost Duhu Svetomu. Zato su mnogi u zabludi i muci, nemaju spokoja i svjetla. Ne zaziva se Duh Sveti, kako bi trebao biti zazivan!“

U nastavku prenosimo razmišljanja svete Mirjam od Raspetog Isusa Krista o Duhu Svetom i o Isusu Kristu, koja su objavljena na mrežnoj stranici Karmel.hr.

Razmišljanja sv. Mirjam od Raspetog Isusa o Duhu Svetom

Jutros (14. studenog 1871.) sam bila malodušna jer nisam osjećala prisutnost Božju. Činilo mi se da mi je srce tvrdo poput kamena i nisam mogla misliti o Bogu. Zazvala sam Duha Svetoga: “Ti si nas upoznao s Isusom. Apostoli su boravili s Njime dugo vremena ali nisu ga razumijeli. Vatra koju si poslao na njih dala im je razumijevanje. I meni ćeš dati da Ga razumijem.

“Dođi, utjeho moja, dođi, radosti moja, dođi, miru moj, snago i svjetlo moje. Dođi, prosvijetli me da pronađem izvor na kojem ću utažiti svoju žeđ. Jedna zraka Tvoje svjetlosti dovoljna je da mi pokaže Isusa onakvog kakav jest. Isus je rekao da ćeš doći neukima, a ja sam prva među neukima. Ne tražim od tebe nikakvog znanja ni mudrosti osim znanja kako pronaći Isusa i mudrosti kako ostati s Njime.”

Isus je rekao da ćeš doći neukima, a ja sam prva među neukima.

I osjetila sam kako vatra gori u mome srcu. Duh Sveti mi ništa ne odbija. “Duše Sveti, prosvijetli me! Što trebam činiti da nađem Isusa? Učenici su bili neuki, oni su bili uz Isusa pa ipak ga nisu razumjeli. I ja sam također u Isusovoj kući pa ga ne razumijem. I najmanja me stvar uzbuni, ja sam veoma osjetljiva, nisam dovoljno velikodušna da prinosim žrtve za Isusa. O, Duše Sveti, kad će Tvoje svjetlo zahvatiti učenike?

Žedna sam, dođi i napoji me, slijepa sam, dođi i prosvijetli me!

To se zbilo na Duhove, oni tada bijahu posve preobraženi, više nisu bili kao prije, njihova se snaga obnovila, žrtve su im postale lake, oni su bolje upoznali Isusa nego kad je bio kod njih. O, vrelo svjetla i mira, dođi i prosvijetli me! Gladna sam, dođi i nahrani me! Žedna sam, dođi i napoji me, slijepa sam, dođi i prosvijetli me! Siromašna sam, dođi i obogati me!”

Razmišljanja sv. Mirjam od Raspetog Isusa o Isusu

Gospodin je prošao i rekao mi:”Kćeri, znaš li ti tko sam ja? Ja sam Onaj koji uskrisava mrtve, Učitelj koji oživljuje dušu. Ja ću ići pred tobom kao pastir pred svojom ovcom…” Gospodine, čuvaj me uvijek u svojoj ljubavi, kao dijete skriveno u majčinoj utrobi. Ondje je zaštićeno od svake opasnosti, sa svojom majkom ima sve…Tako i ja, Gospodine. Ako me sačuvaš u svojoj ljubavi, ništa mi neće manjkati. Ne želim ništa drugo nego biti s tobom, nikad se ne rastati od Tebe. Kao krhko i nesigurno dijete koje koje izlazi iz majčine utrobe, tako ću i ja biti nesretna, ako se udaljim od Tebe. Čuvaj me u utrobi svoje ljubavi.

“Kćeri moja, kad bi znala tko te voli i koliko te voli, bila bi jako zbunjena…” Kad Isus pogleda na svoje izabrane, njegov pogled otopi sva srca. O, taj pogled!

Slatko je slušati Isusa, ali još je slađe vršiti Njegovu volju.

Slatko je slušati o Isusu, ali još je slađe slušati Njega samoga…Slatko je misliti o Isusu, a još slađe posjedovati Ga…Slatko je slušati Isusa, ali još je slađe vršiti Njegovu volju.

Isus ti želi doći u posjet usred noći. Pripremi za njega sobu i slušaj njegove želje: Siromašna i jednostavna sobica. Mali krevet koji označava šutnju, uvijek novi madrac poljepšan činima poniznosti, jastuk milosrđa, pokrivač strpljivosti, veliki bijeli zastori koji označavaju sjedinjenje koje priječi da se ljubav ne ohladi vjetrom napasti. Isus bi trebao i noćnu lampicu.

Staklo je nada i vjera, ulje je neprekidna molitva, pluto je Božja ljubav koja uzdiže dušu iznad zemlje, fitilj je zauzeta požrtvovnost koja zaboravlja svoje interese da usreći druge, i posljednje, plamen koji osvjetljava (tamu) je poslušnost i čistoća nakane.