Prenosimo svjedočanstvo Mire Spajić, ugostitelja iz Svetog Martina na Muri, supruga i oca troje djece koje je posvjedočio za portal Muževni budite.

“Danas sam obiteljski čovjek koji slavi Boga”

Kad bi ga netko zamolio da se predstavi u jednoj rečenici, Miro bi vam skromno i ponizno rekao da je on suprug jedne nevjerojatne žene, Karle, i otac troje prekrasne djece: Marte (3 godine), Antuna (2 godine) i Pavla (6 mjeseci). Radi kao konobar u jednom restoranu i veoma voli svoj posao, no supruga i on rade na tome da pokrenu zajednički obiteljski posao gdje bi vikendima više bio s obitelji. Žive u Međimurju, u prekrasnom mjestu koje se zove Sveti Martin na Muri. Miro je, ukratko, obiteljski čovjek koji svaki slobodan trenutak provodi sa svojom obitelji u kojoj se svakoga dana slavi Bog i u kojemu sve s Njime počinje i završava.

Međutim, Mirin život nije uvijek tako izgledao. Njegovo je odrastanje, kako sam navodi, bilo dosta kaotično. “Sa 7 sam godina s obitelji otišao u izbjeglištvo u Njemačku. Boravak u Njemačkoj je bio obilježen čestim selidbama. Lako sam upadao u sukobe s drugima i većinom ih rješavao tučnjavama. Zatim smo se na kratko vrijeme preselili u Široki Brijeg, rodno mjesto moje majke. Krajem 90-ih preselili smo se u okolicu Zagreba i tu nastavljam sa školovanjem.”

“Sada vidim koliko mi je nedostajao moj otac”

Osim nedostatka stabilnosti zbog čestih selidbi, njegov je djetinjstvo obilježio i nedostatak oca koji nije uvijek bio uz njega i obitelj. 2Obilježio me je također i osjećaj manje vrijednosti te osjećaj nepripadnosti koji zbog stalnih selidbi nisam nikada i nigdje mogao razviti. Obilježio me je i nedostatak razgovora unutar moje obitelji. Iz vlastita iskustva mogu potvrditi kako je očeva prisutnost nenadoknadiva. Očev autoritet i izbivanje iz obitelji može imati trajne posljedice na djecu, kao i na njihov način života. Posebno u trenutcima odrastanja kada nam je potreban oslonac, zaštita, a često i utjeha. Ja nikada ni o čemu nisam prvi govorio, a u sebi sam vapio za razgovorom i pažnjom te za time da nekome povjerim ono što me muči. Mnogo toga me je mučilo i često sam se osjećao kao da sam prepušten sam sebi. Sada vidim koliko mi je nedostajao moj otac i koliko me je ranio nedostatak komunikacije unutar obitelji i odveo u bezbroj krivih i loših odluka.”

Iz vlastita iskustva mogu potvrditi kako je očeva prisutnost nenadoknadiva.

“Svoj sam prvi listić uplatio sa samo 13 godina”

Jedna od tih krivih i loših odluka bila je kockanje, s kojim je Miro započeo već kao 13-godišnjak. “S kockanjem sam započeo u Širokom Brijegu. Ispred škole bio je mali dućan u kojem smo igrali stolni nogomet za novac. Pokraj tog dućana bio je kafić u kojem je bio aparat za kockanje i tu sam prvi put sjeo za aparat za kockanje. Svoj sam prvi listić, dakle, uplatio u kladionici u blizini škole, a sve se to odvijalo dok sam imao samo 13 godina.”

“Skoro svaki kafić u Hrvatskoj ima aparat za klađenje s gotovo nepostojećim kontrolama”

Danas Miro zna kako je ovisnost o kockanju definitivno najgora i najagresivnija ovisnost od svih zato što ne uništava samo osobu koja je ovisna nego i njegovu obitelj, kao i većinu ljudi koji su u bliskome odnosu s tom osobom. “A da ne govorimo o tome da je ta ovisnost legalna i agresivno se potiče na sve moguće načine”, dodaje Miro. “Ogroman je problem što živimo u državi koja potiče kockanje zato što se ništa ne radi po pitanju zaštite igrača i sprečavanja razvijanja ovisnosti kao što je to, naprimjer, slučaj u Austriji ili Njemačkoj.”

Naime, kod nas se ne provjeravaju maloljetnici pri uplatama listića ili posjeta automat klubovima. “Kriminalno je i loše”, ističe Miro, “što doslovno skoro svaki kafić u Hrvatskoj ima aparat za klađenje s gotovo nepostojećim kontrolama, a upravo se na takvim mjestima stvaraju prva iskustva koja čovjeka zarobljavaju i uništavaju.”

“Ovisnost o kockanju uništavala me 20 godina”

Prema Miri, nitko ne može kockanje imati pod kontrolom, i tko god takvo nešto tvrdi, laže sam sebi i svjestan je toga. “Netko tko se kocka ne može se kontrolirati jer u takvom ponašanju i ugrožavanju sebe, svoje egzistencije, svoje obitelji i bližnjih nema ničega razumskoga niti racionalnoga. Tako da tvrditi da se netko tko se kocka može kontrolirati smiješna je tvrdnja.”

Tratio sam svoje talente dugi niz godina, pretvorio sam se u lažova, varalicu.

Miru je ovisnost o kockanju postupno uništavala 20 godina. “Tratio sam svoje talente dugi niz godina, pretvorio sam se u lažova, varalicu. Uništavala me je na svim razinama, fizički, psihički i duhovno. Čovjek koji prolazi kroz to, prolazi kroz pakao. Učinio sam mnogo toga u životu što nije bilo dobro i što je bilo potaknuto isključivo i jedino mojom ovisnošću.”

“Svako malo narušio bih zbog kocke svoj odnos sa suprugom”

Mirina ovisnost odrazila se i na njegov odnos sa suprugom Karlom. “Karla je samo željela živjeti normalno, ići u crkvu, osnovati obitelj. Tako kao što danas živimo. Živjeti normalnim životom i truditi se biti sretni. Međutim, ja sam svako malo narušavao naše odnose te uništavao i njezino povjerenje dok ga nisam u potpunosti izgubio. Svaki put kad bi mislila da je gotovo i da je ne mogu opet iznevjeriti, ja bih upravo to napravio. Sve do zadnjeg puta kad sam opet kockao i kad se ona slomila, kad sam uništio njezin duh i potpuno je razočarao.”

Svaki put kad bi mislila da je gotovo i da je ne mogu opet iznevjeriti, ja bih upravo to napravio.

Sve to pokazuje, kaže Miro, kako ne postoji niti najmanja mogućnost da čovjek normalno funkcionira unutar obitelji dok je kockanje prisutno u njegovu životu. “To su utjehe, izgovori i, na kraju krajeva, laži kojima lažemo sami sebi. Nije nužno potreban velik novčani gubitak ili učestali gubitak novca. Katkad je dovoljno izgubiti simboličan iznos pa čak i samo povremeno. No zamka se i tada nalazi u osjećaju grižnje savjesti koji nam dolazi zbog svijesti da smo opet kockali, zbog gubitka ili zbog skorog dobitka. Tada se mijenja naš način ponašanja prema bližnjima, tada trpi naša obitelj i tada se unosi nemir i razdor u obitelj. Dakle, čak i sa sitnim ulozima i povremenim kockanjem zlo uspijeva unijeti razdor i to radi na vrlo suptilan način. Definitivno nijedan čovjek NE MOŽE voditi normalan život i kockati istovremeno”, naglašava Miro.

“Na Krapnju se dogodio preokret u mome životu”

Mnogi se nikad ne uspiju dokraja riješiti svoje ovisnosti o kocki, a većina ne uspije zadržati uz sebe članove svoje obitelji u svojoj borbi s kockom. Nije mnogo nedostajalo da i Miro bude jedan od njih. “Preokret u mome životu dogodio se kada Karla više nije mogla trpjeti laži i gledati kako uništavam sebe, nju i našu obitelj. Dogodilo se to na poprilično dramatičan način, ali jedino je tako to i bilo moguće u mome slučaju. Gospodin mi je posložio nevjerojatan niz situacija i darovao jednu noć tišine u kojoj sam uronio u dubine svoga srca i shvatio koliko ranjavam svoje bližnje, prije svega suprugu i djecu, a koliko sam zapravo blagoslovljen upravo kroz njih. Tada sam se prvi put u životu zapitao zašto ja to radim! I tada nisam imao odgovor na to pitanje. Drugi je dan supruga uspjela ući sa mnom u kontakt (nisam imao telefon, no Gospodinu je sve moguće) i ponudila mi je, nakon što se tri dana nismo vidjeli, da odemo na duhovnu obnovu za obitelji na Krapnju, a na što sam ja pristao.”

Preokret u mome životu dogodio se kada Karla više nije mogla trpjeti laži i gledati kako uništavam sebe, nju i našu obitelj.

Na Krapnju, na kojem se tijekom ljeta održavaju susreti za obitelji u organizaciji Kursilja, veliku je ulogu odigrao vlč. Andrija Vrane, koji je već imao iskustva s osobama koje su upale u ovisnost o kocki. Po sakramentu ispovijedi kod vlč. Andrije, Miro je doživio iskustvo živoga Boga i otada više nije ni pomislio na kocku. Za njega je to bila uistinu oslobađajuća ispovijed.

“Vlč. Andrija Vrane ima ogromnu ulogu u našim životima, iako se niti ne vidimo tako često, s obzirom na našu udaljenost. Često ga se sjetimo i zahvaljujemo dragome Bogu na njemu. Također odlazimo redovito na Krapanj od tada i jedva čekamo ovogodišnji susret s njim. Termin je bio u potpunosti popunjen dok je supruga zvala vlč. Andriju, nekoliko dana prije samoga početka, no ipak nas je nekako ugurao i darovao nam susret sa živim Bogom, susret koji mijenja i čini sve na novo. Hvala mu na tome i neka ga dragi Bog blagoslovi i čuva još dugi niz godina.”

“Moja me je supruga otkupila! Ona je uzela moje grijehe na svoja leđa i nosila je taj križ kada ja to nisam mogao”

Naravno, same preobrazbe na Krapnju, naglašava Miro, ne bi bilo da nije bilo Karle koja se potrudila da svi skupa dođu na navedenu duhovnu obnovu za obitelji. “O Karli bih mogao govoriti satima i danima! Što reći o žena koja me je dovela k Bogu? Što reći o ženi koja izgleda tako nježno i krhko, a istovremeno se bori za one koje voli i ne pita koliko boli i ide do kraja? Moja me je supruga otkupila! Ona je uzela moje grijehe na svoja leđa i nosila je taj križ kada ja to nisam mogao i kada sam bio slab, izgubljen, grešan! I ona je poput Isusa sa mnom prošla kalvariju i propatila dovoljno za ostatak svoga života, i to mislim doslovno. Ali me je dovela k Bogu i vjerovala je kada nitko ne bi, vjerovala je kada je to razumski mogla biti samo ludost. Volim je svim srcem i u sve ostale dane koje mi Gospodin odluči darovati želim joj služiti, maziti je i paziti i u skromnosti svojih mogućnosti činiti sretnom i brinuti se za nju i našu dječicu. Ona je moje sve i svako dobro koje uživam dolazi mi i proizlazi naravno od našega nebeskog Oca, ali kroz nju! Volim te, Karla!”

I ona je poput Isusa sa mnom prošla kalvariju i propatila dovoljno za ostatak svoga života, i to mislim doslovno.

Danas u obitelji Spajić sve izgleda drukčije. „Naš je obiteljski život prije svega obilježen prisutnošću živoga Boga. U našoj se obitelji slavi i hvali Bog svakoga dana. Svaki dan započinjemo i završavamo s Bogom. Naravno da tu dolaze i povremene kušnje koje ne mimoilaze ni našu obitelj. No s Gospodinom u molitvi te živeći sakramentalno mi rješavamo te poteškoće u hodu te svakodnevno rastemo u zajedništvu, vjeri i ljubavi. Družimo se s obiteljima koje nas duhovno izgrađuju te smo i jedni drugima potpora i oslonac. Otvoreni smo životu u našoj već ionako veseloj, živahnoj, a katkad i pomalo luckastoj obitelji.‟

Za kraj našeg razgovora zamolili smo Miru za nekoliko riječi upućene onim osobama koje se bore s kockom kao što se i on nekoć borio.

Prestanite lagati i počnite govoriti istinu. Vratite svoje dostojanstvo.

“Dosta sam direktna osoba i ne okolišam pa neću niti sada. Zastanite na trenutak i preispitajte svoje srce. Što to činite i radite od svoga života? Što činite s vremenom i talentima koji su vam darovani? Koliko ste već do sada dragih osoba povrijedili i iznevjerili? Koliko ste već puta iznevjerili sami sebe? Prvi korak je priznati si da imate problem. Razgovarajte sa svojim bližnjima i sve im recite. Ništa ne skrivajte i ne prešućujte. Prestanite lagati i počnite govoriti istinu. Vratite svoje dostojanstvo. Dođite pred našega Gospodina Isusa Krista koji nas sve zove. On nikoga ne osuđuje i nikoga ne sudi. Donesite pred njega u sakramentu svete ispovijedi svoje srce iskreno, otvoreno i raskajano. Kakvo god, samo mu donesite svoje srce i On će vas osloboditi! Neka vam odzvanjaju Njegove riječi: Idi i ne griješi više! Neka vas dragi Bog blagoslovi i donese svoj mir u vaše živote, draga braćo!”