"Voda i dalje teče, žuljave ruke ne bole, brige nisu nestale, ali nosim ti mir koji osjetih istog trena kad sam zavapio: Isuse ne mogu više!"
Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, doktor etnologije i kulturne antropologije fra Zvonko Benković napisao je pjesmu koju je nazvao “Mir tebi”. Razmišljajući o čovjekovim strahovima i brigama autor donosi vrlo jednostavan odgovor na sva naša pitanja i probleme: “Ne brini se što će biti sutra, jer imat ćeš dovoljno: i kruha, briga, i milosti, i blagoslova, budeš li zahvalan na onome što već imaš; jer imaš i više nego što ti je potrebno.” Pjesmu donosimo u cijelosti:
Mir tebi
Kad nastupe oluje u našem životu,
kad ne nadziremo kraj,
a od ranog jutra smo umorni,
kad ne pronalazimo način,
kako se vratiti nazad,
kad je duša prazna,
a tek trebamo krenuti u buru,
kad nas snaga izdaje,
a ništa nemamo osim praznih ruku.
Kad pomislimo
da nikoga nema uz nas.
I onda, iznenada,
pojavi se tih vjetrić,
koji me tek ovrh pomiluje po licu
i osjetim da nisam sam.
Kao da mi u duši nešto šapuće:
Mir tebi!
Ne boj se!
Sa mnom možeš sve.
Polagano,
zaveslaj za zaveslajem.
Ne žuri nigdje.
Ne brini se što će biti sutra,
jer imat ćeš dovoljno: i kruha,
i briga, i milosti, i blagoslova,
budeš li zahvalan
na onome što već imaš;
jer imaš
i više nego što ti je potrebno.
Jer ako Bog
bude dionik tvoje muke
svaka će ti biti blagoslov.
Voda i dalje teče,
žuljave ruke ne bole,
brige nisu nestale,
ali nosim ti mir
koji osjetih istog trena
kad sam zavapio:
Isuse ne mogu više!