U nedjelju, 30. studenog 1986., sveti Ivan Pavao II. posjetio je Australiju i udijelio okupljenim vjernicima veliki blagoslov koji svi kršćani dijele i kako ga trebaju nositi s radošću: „Ne prepuštajte se očaju. Mi smo narod Uskrsa i Aleluja je naša pjesma.”
Riječ “napustiti” od posebnog je značaja, jer se pojavljuje u Danteovoj Božanstvenoj komediji kada na vrata pakla stavlja riječi: “Ostavite svaku nadu vi koji ovdje ulazite” (Lasciate ogni speranza, voi ch’intrate). Iz vrlo dobrog razloga, konačna biografija pape Ivana Pavla II. Georgea Weigela nosi naslov Svjedok nade, piše Catholic Exchange.
Ivan Pavao, dakle, jasno ocrtava granicu koja razdvaja raj od pakla. Ako smo bez nade, već smo u paklu. Uskrsnuće, koje slavi Uskrs, jača našu nadu i utire nam put u nebo. Prošlo je više od tri desetljeća otkako je sveti Ivan Pavao II. izgovorio ove riječi, iako su, kao i većina onoga što je pokojni papa izjavio, one, kao i sam Uskrs, bezvremenske. Istodobno, riječi Ivana Pavla imaju dodatno značenje u 2022. godini kada je teret na katoličkim biskupima posebno težak. U svojoj knjizi Ustani, budimo na putu, objavljenoj godinu dana prije njegove smrti 2005., apelira upravo na biskupe. „Ponavljajući riječi našeg Gospodina i Učitelja [‘Ustani i ne boj se’ (Mt 17,7)], i ja kažem svakome od vas, draga braćo u biskupstvu: ‘Ustanimo, krenimo svojim putem !’ Krenimo puni povjerenja u Krista. On će nas pratiti dok budemo putovali prema cilju koji samo On poznaje.”
Pitanje života je u prvom planu, posebno u Sjedinjenim Državama, kada su snage za i protiv života spremne za vrlo važnu bitku. Uskrs naglašava temeljni značaj života. Taj se naglasak prenio u sekularni svijet u obliku uskršnjih jaja, ljiljana, uskrsnih parada i tog uzora plodnosti – zeca. Njemačka priča iz sedamnaestog stoljeća govori o uskršnjem zecu koji djeci donosi sreću donoseći im jaja, bombone i peciva. Neki su mladi pripremili mala gnijezda za smještaj svog uskrsnog posjetitelja.
Poljska tradicija izrade “pisanica”, ili ukrašenih uskršnjih jaja, stara je otprilike 1000 godina. Najistaknutiji primjerci ovih oslikanih jaja izloženi su u muzejima ili ih drže privatni kolekcionari. Jaje, naravno, simbolizira život u njegovim vrlo ranim fazama i svjedoči o važnosti života u njegovom najranijem obliku. Iako je jaje dobilo posebnu važnost u poljskoj tradiciji, ono ima univerzalno priznanje kao simbol života i plodnosti, stvaranja i uskrsnuća.
Kao “uskršnji ljudi”, ovaj najveći blagdan u katoličkom kalendaru trebao bi ujediniti našu proslavu Kristova uskrsnuća, s našim cijenjenjem života u svim njegovim oblicima. Mary McClusky radi s pro-life ogrankom Konferencije katoličkih biskupa SAD-a. “Zamislite”, piše ona, “ženu koja je pobacila gledajući djecu kako se vesele kroz travu u lovu na uskršnja jaja. Možda osjeća tihu bol za djetetom koje nikada neće nositi u naručju. Njezin fokus je na grobu, a ne na Isusovoj pobjedi nad grijehom i smrću i radosti uskrsnuća.” Život, bilo nakon smrti ili na samom početku, treba poštovati i njegovati. Ne može se ispravno proslaviti Uskrs bez slavljenja temeljne važnosti svih oblika ljudskog života.
Uskrs 2022. godine slavi Kristovu pobjedu nad smrću i otvara vrata neba, ali je i poticaj svim biskupima da „Ustanu i krenu“, te da se svi ljudi raduju daru života. koje nam je Bog velikodušno dao.