Srećom, najvažnije stvari ipak nisu u našim rukama. U našim najvećim bitkama netko puno jači vojuje za nas. Zato ovdje na zemlji možemo biti djeca, homo ludens, igrati se, slagati kockice svakodnevlja.
“Duhovni poticaj – Živo vrelo” za Radio Mir Međugorje pripremila je članica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog s. Benedikta Nina Krapić. U svojem promišljanju dotaknula se o Božjoj brizi za nas preko arkanđela. U nastavku pročitajte u cijelosti njezino promišljanje.
Uz nas su arkanđeli
Danas slavimo arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela. Najviše anđele s najvažnijim zadacima. Ime im se daje po tome što čine u našem životu. Mihael je ovdje da nam pokaže da nitko ne može biti ni činiti ono što jest i čini Bog. Gabriel je snaga Božja, a Rafael lijek Božji.
Mi dobro znamo da najvažnije stvari u našem životu nisu pod našom kontrolom ni u našoj moći. Najčešće kad nas pritisne patnja, bolest ili smrt spoznamo koliko smo maleni i tko i što je doista bitno, tada više vrednujemo svoj život i odnose. Vidimo svoju malenost i kada ne možemo oprostiti, riješiti se krivice koja nas pritišće ili ne možemo prihvatiti sebe, prihvatiti da se nešto ne odvija kako smo zamislili.
Maleni smo i kad se radujemo: kada nastaje i događa se čudo života, kad se život odvija s onu stranu očekivanja. U svim trenucima naše malenosti uz nas su arkanđeli; u bolesti, u tami, u sukobima, napadima zla, u životnim prekretnicama, u zbunjenosti, u začetku novog života, u svakoj proslavi Boga u našem životu.
Kako je dobro znati – mi nismo sami! Nismo stvoreni za samoću, ali ni dovoljno snažni da bi i jedan dan u duhovnom i materijalnom svijetu mogli provesti sami. Bog je sada prisutan, čitavo nebo se bori za nas, arkanđeli, anđeli, sveti i ljudi koji su nam poslani u život.
Nismo stvoreni za samoću, ali ni dovoljno snažni da bi i jedan dan u duhovnom i materijalnom svijetu mogli provesti sami.
Gradeći svoj životni put, možemo se igrati kao djeca kockicama pa svojim snagama izgraditi kuće i poslove, družiti se, učiti, putovati i planirati. No, na igri prolaznog svakodnevlja staju naše snage. Bog ima snagu i vlast nad onim što je doista bitno.
Mi ne živimo svojim snagama; dahom Sile Božje sada dišemo, mislimo i stvaramo. Mi se ne borimo samo svojim snagama; Božja vojska se za nas bori protiv zla. Otac nas ozdravlja od naših bolesti, grijeha i navika kojima se uništavamo. On skida krivnje. Njegovom snagom možemo oprostiti i ljubiti neprijatelje. Ta moć mijenja našu stvarnost, uzdiže nas više no što smo znali da možemo biti. Njegovi arkanđeli i cijela nebeska vojska neprestano rade za nas, u korist naše duše.
Njegovom snagom možemo oprostiti i ljubiti neprijatelje.
Srećom, najvažnije stvari ipak nisu u našim rukama. U našim najvećim bitkama netko puno jači vojuje za nas. Zato ovdje na zemlji možemo biti djeca, homo ludens, igrati se, slagati kockice svakodnevlja.