Svete slike, lijepe crkve, svetinje, krunice i euharistijsko klanjanje darovani su kao pomoć pozivu na dublji susret s Bogom. Djevica Marija je tu od posebne važnosti.

Različite kulture razvile su različite izraze marijanske pobožnosti. Te izvore kontemplativne molitve treba ponovno otkriti i promicati više nego ikada. Njezino svjedočanstvo majčinske ljubavi i poslušnosti Bogu čuva pred nama sve što je dobro, plemenito i istinito, piše Catholic Exchange.

U Mariji otajstvo žene živi u srcu Crkve. Zbog čuda svoje vjere, ona je ikona onoga što znači cjelokupna crkvena stvarnost. Različiti oblici pučke pobožnosti mogu produbiti taj odnos kako bismo zajedno s Njegovom Majkom još dublje ljubili Gospodina. Ovo je posvećeno promicanju življe pobožnosti prema Mariji kao pomoći za rast u kršćanskoj kontemplaciji i mističnoj mudrosti.

Marijanska posveta

Prihvaćanje Marijina dara upućuje nas na relacijski misticizam. Predlaže put kojim odustajemo od vlastitih projekata i sebičnih namjera te biramo živjeti za Krista u služenju drugima.
Gospodinov dar Njegove Majke nama ključan je za ovu vrstu sudjelovanja u Njegovom djelu otkupljenja. Prihvaćanjem njezinog posebnog odnosa prema Njemu kao Majci u našem životu molitve, naš vlastiti odnos prema Bogu i jedni prema drugima postaje osjetljiviji na sudjelovanje u životu milosti koji nam je Krist došao dati. Prihvaćamo i grlimo duhovni dar Gospodinove Majke u našim životima kada se posvećujemo Isusu po Mariji.

Na križu, Krist sebe lišava svega. Sve što je Njemu najosobnije i najmilije On predaje iz ljubavi prema Ocu i radi našega spasenja.

Sveto pismo nam objašnjava da je Marija stajala podno križa s ljubljenim učenikom. Na tom duhovnom mjestu, pragu spasonosnog pristupa Bogu, u kojem se poklapaju istina naše ljudskosti i istina Božje ljubavi, svijetu se objavila nova vrsta majčinstva.

Raspeti/Foto: Dario Zürchauer

Ovo majčinstvo je nadnaravno, majčinstvo koje je iznad prirodnog reda. Da bi to otkrio, Isus podređuje ono što je prirodno novoj nadnaravnoj stvarnosti koju uspostavlja Njegovo spasiteljsko djelo otkupljenja. U odlomku se čini da se Isus udaljava od svoje Majke kada kaže: “Ženo, evo ti sina!” (Ivan 19, 26).
Kristove riječi i djela u vezi s Njegovom Majkom imaju jedinstven odnos s njezinom poslušnošću Ocu. Na križu, Krist sebe lišava svega. Sve što je Njemu najosobnije i najmilije On predaje iz ljubavi prema Ocu i radi našega spasenja. Njegova sloboda, Njegovo dostojanstvo, Njegova Majka i Njegov posljednji dah ponuđeni su za nas kao Njegova žrtva hvale.

Na svadbi u Kani, čini se da ju Gospodin odbija kada joj se obraća sa “ženo”, ali njezina je reakcija poput kraljice majke čiji zahtjev kralj ne može odbiti.

Od njezina Fiat u trenutku kad je začet, do njezina radikalnog nasljedovanja do Križa, ona ustrajno promišlja Božju istinu u svom srcu. Iako se čini da ju njezin Sin odbacuje, ona ga sve više slijedi. Zapravo, prava priroda njezina majčinskog odnosa s Gospodinom pojavljuje se u ovom prividnom odbijanju.

U Mariji otajstvo žene živi u srcu Crkve.

Na svadbi u Kani, čini se da ju Gospodin odbija kada joj se obraća sa “Ženo, što ja imam s tobom?”, ali njezina je reakcija poput kraljice majke čiji zahtjev kralj ne može odbiti (vidi Ivan 2,3-5). Kasnije, kada netko uzvikne da su blagoslovljene utroba koja ga je nosila i grudi koje su ga hranile, Očeva riječ – Isus izjavljuje da su oni koji slušaju njegovu riječ i drže je blagoslovljeni (Luka 11,27-28).

Blažena Djevica Marija/ Foto: Dario Zürchauer

Opet, kad ga netko obavijesti da su Njegova majka i braća vani, Sin Božji izjavljuje da su mu majka i braća samo oni koji vrše volju Očevu. (vidi Luka 8,19–21).

Kada objavljuje blaženstvo onih koji ga slušaju i vjeruju, on podređuje prirodne veze ljudske ljubavi novim nadnaravnim vezama koje vjera u Njega uspostavlja. Nove veze koje imamo vjerom veće su od ovoga života. Zato nam kršćanska vjera daje slobodu da se odreknemo čak i svog prirodnog instinkta za samoodržanjem. To znači da molitvom svoju ljubav prema životu možemo podrediti ljubavi prema Bogu. Ta marijanska podređenost onoga što nam je najprirodnije i najdraže onome što je nadnaravno i nama nepoznato, prag je duboke istine o tome kako trebamo živjeti. Prianjanje uz ovaj život ne mora biti naša konačna težnja. Molitva ukorijenjena u pobožnosti prema Gospi otvara nas istini da čak i kad umremo, smrt nije posljednja riječ o našem postojanju.

Marija, koja je stajala pod križem, znak nam je da imamo u sebi ljubav koja je veća od smrti.

U našim srcima gori oganj koji duboke vode smrti ne mogu ugasiti. Iako smo u smrti lišeni svega i svakoga, Marija nam pomaže slijediti Krista do kraja. Sama Marija, Majka života, pomaže nam voditi nas i moli za nas čak i u svečanom trenutku kada udahnemo.

Križ/ Foto: Dario Zürchauer

Marija je proglašena blaženom ne zbog majčinskih instinkata i biologije, već zato što je vjerovala, poslušala i držala Riječ koja joj je izgovorena. Ona ga je zapravo začela u svom srcu prije nego što ga je začela u svojoj utrobi. Gospodinov tajanstveni način odnosa s Marijom otkriva da djelo Njegovog novog stvaranja uključuje vjerovanje u Njegovu ljubav i brigu čak i kada se izražavaju na nepoznate načine. Svojom milošću, Isus pokazuje svoju moć da ponovno stvori ženu, čineći Mariju Novom Evom.

Znak otajstvene Božje ljubavi koju Marija pruža tijekom Kristove službe doseže svoj vrhunac u podnožju križa.

Svako prividno odbijanje zapravo je afirmacija: žena Marija, Nova Eva, ona je koja sluša i drži Njegovu riječ, a ona je Njegova Majka upravo zbog svoje radikalne poslušnosti volji Očevoj. Tolika je snaga Kristove milosti da može rekonstruirati našu ljudskost da se prilagodi istini koju On otkriva. Znak otajstvene Božje ljubavi koju Marija pruža tijekom Kristove službe doseže svoj vrhunac u podnožju križa. Kao i na svadbi u Kani, Isus, gledajući svoju Majku, naziva je “Ženo”. A zatim je daje učeniku kojeg je ljubio. Ovaj ljubljeni učenik je također uzima u svoj dom.

To što je Isus povjerio svoju Majku učeniku kojeg voli govori o vrlo posebnoj milosti koja se nudi onima koji se trude početi moliti. Kad je Isus ponudio svom ljubljenom učeniku dar svoje majke, ljubljeni učenik ju je uzeo u svoj dom. To znači da je Majku Gospodinovu učinio dijelom svog osobnog života, čak i vlastitog života molitve, svoje intimne odanosti Kristu.

Ivan Pavao II. bio je zapanjen tim darom. Lišavajući se svega u ovom životu, uključujući i svoju Majku, Isus svakome od nas nudi svoju Majku i dar novog života. Ako odlučimo uzeti Mariju u svoje srce, odlučimo je prihvatiti u svoj život, ona nam nudi istu majčinsku ljubav koju je ponudila Isusu. To je duhovno majčinstvo koje nam Krist daje po njoj. Ovo duhovno majčinstvo povezano je s našim duhovnim životom kao što je prirodno majčinstvo povezano s našim prirodnim životom. Marija nas duhovno njeguje i štiti kako bismo sazrijevali u ljubavi prema Gospodinu i predanosti u molitvi. Prihvaćajući dar Marije, mi sebe u duhovnom smislu činimo njezinim sinovima i kćerima.

Foto/Dario Zürchauer/Križni put

U tu je svrhu u katoličkom naslijeđu nastala tradicija molitvenog posvećivanja Isusu po Mariji. Ponekad se naziva marijanska posveta, ovaj duhovni čin primanja Marije u nečiji život i povjeravanja svega joj omogućuje da toj osobi povjeri sve što joj je u majčinskom srcu: plod najdubljeg razmatranja njezina Sina i Djela otkupljenja. Takva razmjena srca između Majke Gospodnje i učenika koji je prihvaća proširuje molitveni život, tako da je naše molitveno nastojanje prožeto molitvama Djevice Majke.