Kada sam se selio u znatno manje prebivalište, bilo je potrebno prelistati osobne stvari i nevoljko se oprostiti od onih koje su mi bile drage. Nužnost je beskompromisna. Boljelo me odbaciti tolika pisma od toliko prijatelja koji su mi tijekom godina grijali srce svojim ljubaznim osjećajima.

Pripisao sam ih, uglavnom, velikodušnosti svojih prijatelja. Stoga njihove ekstravagantne pohvale nisam mogao uzeti zdravo za gotovo. Drugo, ako je bilo istine u onome što su napisali, preusmjerio sam njihovu hvalu Bogu. Uostalom, On je krajnji izvor svega što je dobro, piše dr. Donald Demarco s portala Catholic Exchange.

Moje misli su se prirodno okrenule Mariji, Majci Božjoj. Moglo bi se reći, na temelju svjetskih standarda, da je imala sve razloge za ponos. Bila je majka Božja. To je bolje od osvajanja Oscara! Štoviše, bila je posebno blagoslovljena Bezgrješnim začećem. To je daleko bolje od gola za pobjedu u posljednjoj sekundi!

Blažena Djevica Marija/ Foto: Dario Zürchauer

Ipak, Marija je prije svega uzor poniznosti! U svom Magnificatu, ona izjavljuje: “Veliča duša moja Gospodina . . . Što pogleda na neznatnost službenice svoje.” Ona je, unatoč svom jedinstvenom statusu i posebnim darovima, “nisko”. Ona je službenica Gospodnja. On dobiva sve zasluge. Ona ne odgovara s ponosom, već s poniznošću. Njezina je sloboda reći: “Da, neka mi bude!”

Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time pohvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.

U svom proglašenju Bezgrješnog začeća 1854. godine, papa Pio IX je izjavio: “Blažena Djevica Marija je, u prvom trenutku začeća, posebnom povlasticom i milošću svemogućeg Boga, s obzirom na zasluge Isusa Krista, Spasitelja čovječanstva, bila sačuvana svake ljage istočnog grijeha.” Možemo skrenuti posebnu pozornost na riječi, “s obzirom na zasluge Isusa Krista, Spasitelja čovječanstva.” Mariju je, zajedno sa svima ostalima, trebalo spasiti. Sve je dugovala Bogu i tu je činjenicu u svom Veliča u potpunosti priznala.

C.S. Lewis dao nam je preciznu i duboku definiciju poniznosti. “Poniznost nije misliti manje o sebi”, piše on, “već misliti manje na sebe.” Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time pohvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.

Užasan je teret prolaziti kroz život očajnički pokušavajući održati laž. Marija nije samo uzor poniznosti, nego i uzor realizma.

Marijina pouka nama je jasna. Budući da svi naši darovi, uključujući i samo naše postojanje, dolaze od Boga, trebali bismo biti ponizno zahvalni. Oholost je, dakle, način da se Bogu odrekne zasluga za njegovu velikodušnost. U tom smislu, to je oblik bogohuljenja. Poniznost nam daje slobodu da živimo u istini. Užasan je teret prolaziti kroz život očajnički pokušavajući održati laž. Marija nije samo uzor poniznosti, nego i uzor realizma.

Pokojni Paul Mankowski, S.J., mudro je ustvrdio da se “sva pravovjerna pobožnost prema Mariji raduje njezinom trijumfu jer je bila svjesna te duboke poniznosti o kojoj mi sami imamo samo najmanju slutnju.”

Blažena Djevica Marija / Foto: Dario Zürchauer